Kinodoživljaj je dvaput (nostalgično) rekreiran u "Romi" Alfonsa Cuarona, prvom filmu meksičkog redatelja nakon "Gravitacije". Kamera se nastanjuje u parteru kina, osluškuje cvrčanje projektora i promatra kako publika gleda filmove na velikom ekranu u tami dvorane - francusku ratnu komediju "Velika pustolovina" s Louisom de Funisom, tj. američki realistični SF "Nasukani" Johna Sturgesa s Gregoryjem Peckom. No, ironično, "Romu", nastalu u produkciji Netflixa, ne gledamo u kinu i vjerojatno nikad ni nećemo, barem ne u Hrvatskoj.
Gledamo je u kućnom kinu. Na televizijskom ekranu umjesto platnu. Doista, krajnja ironija za film u kojem Cuaron oslikava kino kao nekakav uzvišeni hram posvećen božanstvu filmu, gdje se filmovi gledaju religiozno. Za film čija apsorbirajuća (crno-bijela) ...