Nađe se filmova definiranih jednom jedinom legendarnom scenom. U slučaju “Riskantnog posla“ (1983.) to je scena negdje već oko desete minute. Iznimno vedar Tom Cruise kao tinejdžer Joel Goodson počne plesati po kući odjeven samo u košulju, gaćice i čarape s kojima je trijumfalno uklizao u centar kadra. Sam kod kuće, bez roditelja, Joel koristi svjećnjak kao mikrofon, pjeva bezvremenu rokiju Boba Segera “Old Time Rock And Roll“ i kočoperi se uživajući u mirisu mladenačke slobode.
Scena se toliko usjekla u kolektivnu memoriju, naveliko citirala i bila fragmentirana na pojedine kadrove u formi fotografija da mnogi automatski misle kako su pogledali “Risky Business“, čak i ako zapravo nisu. Opet, mnogi koji su film gledali onda, u osamdesetima, pisali su i govorili o njemu isključivo kroz prizmu te scene, dijela kinematografske povijesti i lansirne rampe u glumačko zvjezdano nebo za Cruisea, ili ga trpali u pretrpan koš tinejdžerskog žanra (“Porky's“).
A film redatelja i scenarista Paula Brickmana puno je više od svega toga – “underwear“ scene, Cruisea u usponu i uopće “teen“ komedije. Žanrovski se “Riskantan posao“ pridržava slike humorističnog filma za mlade, ali istovremeno se ne libi razbijati osjetljive staklene okvire žanra u stilu/sadržaju i okretati priču prema kapitalističkoj satiri. Perspektiva je primarno mladenačka, što je jasno u sceni Joelova ispraćaja tate i mame (Nicholas Pryor, Janet Carroll) na put van grada.
Kadar je subjektivan (Joelov) i roditelji se obraćaju njemu, odnosno kameri, kao da su u nekom francuskom “novovalovcu“, a ne američkom tinejdžerskom filmu. Ustvari, film je prepun kreativnih Brickmanovih redateljskih rješenja i pametnih opservacija. Brickman otvara “Risky Business“ noćnom vožnjom kamere po Chicagu i hipnotičkom audiovizualnom atmosferom jednog “Blade Runnera“. Svjetla pulsiraju u očima, uši okupira soundtrack grada (zvukovi vlakova itd.) nadglasan kozmičkom elektroničkom glazbom njemačkog sastava Tangerine Dream koja “vangelisovski“ fenomenalno pogoduje evokativnosti sna.
Prilikom predstavljanja lika Joela, kamera izlazi iz njegovih sunčanih naočala, crnih poput praznog ekrana, u trenutku kad kulerski zapali cigaretu. Svojevrsno odtamnjenje, idealno da nam Joel ispriča svoj “uvijek isti san“. U kratkim crticama, Joel umjesto kući odlazi kod susjeda, ali tamo nema nikoga, pa se penje na kat i vidi ljepoticu kako se tušira i nestaje u pari od tuša, nakon čega se on stvori u razredu i ima dvije minute da riješi test za koledž, Princeton po njegovoj želji. San je, dakle, u isto vrijeme prelomljen na “teen“ fantaziju i anksioznost od uspjeha u svijetu odraslih.
Po tom principu funkcionira “Riskantan posao“. Kad na nagovor prijatelja Milesa (Curtis Armstrong) naruči prostitutku iz oglasa (“imaš mjesto sam za sebe, moraš iskoristiti prednost“), Joel će upoznati nešto stariju “kolgerlu“ Lanu (Rebecca DeMornay). Lana je djevojka iz snova i djevojka iz susjedstva u jednoj osobi, seksi i slatka, jedna od onih zbog kojih nekad moraš reći tri riječi koje ti daju slobodu, “what the fuck“, kako je Joela naučio Miles. “Ako to ne možeš izgovoriti, nećeš ni napraviti“, ubacio je Miles bubu u Joelovo uho.
Narednih dana, dok će mu Lana, u bijegu od svodnika (Joe Pantoliano), biti cura bez naplate, Joel izlazi iz komforne zone suburbana života na visokoj nozi i upada u nevolje – očev porsche završava u jezeru Michigan i njegova kuća biva pretvorena u bordel s riskantnim biznisom iz naslova filma. Uz neposrednu pomoć Lane, Joel gubi nevinost, odrasta u hipu prošavši put od tinejdžera do biznismena i uči životne/poslovne lekcije bolje nego što bi ih naučio na faksu, čime će oduševiti izaslanika (s) Princetona.
Njihovu prvu stiliziranu scenu seksa Brickman prekida prolaskom kamere po obiteljskim fotografijama Joela kad je bio mali. Druga scena seksa, koju je Adrian Lyne premotavao unatrag prije snimanja “9 i pol tjedana“, jedna je od najsnolikijih i najerotičnijih na filmu – Joel i Lana vode ljubav u ispražnjelom vlaku na izmjenjene taktove nadrealnom ugođajnošću nadovezujućih pjesama “In The Air Tonight“ Phila Collinsa i “Love On A Real Train“ Tangerine Dreama. Cijeli “Risky Business“ bi se mogao lako podvući pod san.
Poželjeli smo da se kamera pred kraj gorkoslatkog filma vrati natrag u cvike glavnog lika i nastupi zatamnjenje, umjesto da iz njih opet izađe, no Brickman je pogodio što je nastavio dalje i probudio publiku iz (američkog) sna pripremivši je za “Wall Street“ Olivera Stonea, tj. kapitalističku mantru “greed is good“. Ispod sunčanih naočala “Riskantnog posla“ krije se tamna strana (Reaganove) Amerike i američkog kapitalizma. Poduzetništvo je dovedeno u direktnu vezu s prostitucijom i gubitkom nevinosti kao centralnom temom “teen“ komedija. “Razmišljam gdje ćemo biti za deset godina“, pred kraj filma Lana započinje razgovor s Joelom. Ne znamo za nju, ali slutimo gdje bi Joel mogao biti. Budućem poslovnom čovjeku s očima boje novca mjesto je (bilo) na Wall Streetu.
Proročanska Rebecca De Mornay
Kad Lana kaže Joelu “mislim da ćemo oboje uspjeti“, bila je to proročanska izjava za tumače njihovih likova. Tom Cruise je tri godine poslije postao jedan od najtraženijih glumaca s “Top Gunom“, a natruhe akcijske megazvijezde iz “Nemoguće misije“ upravo je najavio u ovom filmu kad se bacio na haubu automobila koji je s ključevima ostavljenim unutar vozila otklizao prema jezeru. U tom kontekstu je zanimljiv i Joelov san u formi malog akcijskog filma s policijom i opkoljenom kućom. Rebecca De Mornay je također iskusila zvjezdanu slavu. Nakon “Riskantnog posla“ glumila je u “Pomahnitalom vlaku“ i naslijedila Brigitte Bardot u Vadimovu filmu “I bog stvori ženu“, da bi početkom devedesetih zasjala u trilerskom hitu “Ruka koja njiše kolijevku“. Kemija između nje i Cruisea je odlična, vjerojatno zato što su, kako se šuška, romansu preselili s druge strane kamere. Tko zna kakav bi “Risky Business“ bio da su glumili prvopredviđeni Timothy Hutton i Kim Basinger. Film je utjecao na tinejdžerski žanr i dobio je 2004. godine lijepu posvetu u “Djevojci iz susjedstva“ s Emileom Hirschom i Elishom Cuthbert.