RACIJA Udri muški

Film: SERBUAN MAUT; akcija; Indonezija, 2011.
Režija: Gareth Huw Evans
Uloge: Iko Uwais, Yayan Ruhian
Ocjena: *****

Pištolj napunjen mecima i ručni sat koji nemilosrdno curi sekunde. Prvi kadar, sve je jasno. Svjedočit ćemo nabildanoj akcijskoj kinematografiji u realnom vremenu. “Racija“ je režirana nezaustavljivim zamahom u frenetičnom ritmu kakav je veliki John McTiernan dvaput udario s Bruceom Willisom u “Umri muški 1&3“ (1988., 1995.). Ekstremni, ultranasilni novomilenijski akcijski filmovi, kakvima pripada indonezijski “Serbuan Maut“ (izvorni naslov u doslovnom bi prijevodu značio “Deadly Invasion“), pulsiraju u otkucaju McT-jeva srca kojeg nije preskočio ni nabrijani hit “Crank“ (2006.). Akcijnost jednostavno ne smije stati. Stane li, akcijski film umire, to jest živi dokle god mu srce pumpa “dotok adrenalina“, slično Chevu Cheliosu (Jason Statham), junaku suludog “Ubrzanja“ koji se, da bi se održao na životu, u više navrata napajao energijom na razorazne načine, od klema do vodovoda.

Redatelj Gareth Huw Evans snimio je “Raciju“ u dahu, kao da ga je Chev Chelios osobno, proćelavom glavom i trodnevnom bradom, prespojio na voltažu jednoga grada i potjerao je kroz njegov um, “zamračen“ žanrovskom kinematografijom starijeg (“Napad na policijsku stanicu“, “Posljednja igra smrti“) i novijeg datuma (“Tajlandski ratnik“, “Elitna postrojba“). Garethu Evansu dovoljno je nekoliko minuta ekspozicije da predstavi junaka i postavi okvir priče prije nego što stisne gas do daske na papučici akcije. Policijski novak Rama (Iko Uwais) moli se u uvodu filma klečeći na tepihu i potom pokazuje od čega je sazdan serijama trbušnjaka, zgibova, udaraca u boksačku vreću.

Po završetku psihofizičkog treninga, Rama nježno cjeliva okrugli trbuh trudne supruge uz ponosito, akcijskojunačko obećanje da će se vratiti sa zadatka pod svaku cijenu, zbog čega kasnije u filmu nije podvio rep i dao petama vjetra kad je mogao, već podsjetio na budućeg oca Riggsa kad se u “Smrtonosnom oružju 4“ (1998.) pitao “Kako li je samo (lik Jeta Lija) onako brzo razmontirao pištolj?!“ i time repetirao okidač “dva na jedan“ borbe na život i smrt. Ostale protagoniste, Ramove kolege, upoznajemo u policijskom kombiju: dok hitaju na teren redatelj Evans demonstrira ekonomiju akcijske karakterizacije i (ovlaš) skicira likove po uzoru na McT-ja u onoj glasovitoj vožnji helikopterom u “Predatoru“ (1987.). Rama i tim specijalaca nanišanili su Tamu (Ray Sahetapy), korumpiranu legendu podzemlja kojeg, doznajemo, dileri i bande štuju kao Boga.

Tama obitava u golemoj, zapuštenoj zgradi u predgrađu Jakarte, zabranjenoj zoni za murjake, odakle vlada gradom zabarakadiran visoko na 15. katu. Zadatak postrojbe – s mutnim političkim ciljevima - naizgled je jednostavan. “Ulazimo i izvlačimo ga“, naređuje vođa prepada, s planom da specijalci zauzimaju mjesto kat po kat, otprilike kao “levele“ u videoigrici. Uvaženi strani kolega-kritičar Roger Ebert nije puno pogriješio nazvavši “The Raid“ vizualiziranom videoigricom - svojevrsnim spojem “Mortal Kombata“ i “Medal Of Honor“, nadodajmo.

No, potpisnik ovih redaka u Rami vidi novovjekog Brucea Leeja kako se, dijeleći udarac za udarcem - noževima, stolovima, ručkama od stolice, golim rukama - penje od dna do samoga vrha pagode (“Game Of Death“, 1978.), gdje ga, dakako, čeka borba s najopakijim protivnikom u tijelu Ludog psa (Yayan Ruhian kao najkarizmatičniji “istočnjački“ negativac akcijskog filma nakon legendarnog Bole Yeunga; “U zmajevu gnijezdu“), Tamina tjelohranitelja koji pomoću šaka i nogu ruši zidove za “big bossa“. “Nikad nisam volio koristiti pištolje. Stiskanje obarača je kao naručivanje brze hrane. Ovo je prava stvar“, pokazuje Ludi pas na svoje ruke uoči jedne od mitskih tučnjava filma, referirajući se na Yeungova zlikovca Moona u “Osveti blizanaca“ (1991.) Sheldona Letticha.

Specijalci i gangsteri dio zuba su naoružani strojnicama i mačetama, međutim preferiraju muški omjeriti snage šakama i nogama. Zaigrani redatelj Evans voli da mu scenama dominira egozotična, iznimno filmična borilačka vještina “pencak silat“, ali obožava i akcijske prizore sa stotinama metaka u izbušenim tjelesima po mjeri Johna Wooa u “Hard Boiled“ (1992.) ili “Hard Target“ (1993.). Kad u jednoj sceni čujemo Tamu kako daje upute brojčano nadmoćnim podanicima i stanarima da smaknu “jebene žohare“ na šestom katu te pritom uživaju, prepoznajemo smjernice koje je Evans sam sebi zadao prilikom sulude koreografije muškog umiranja i udaranja.

S niskim proračunom Evans nije mogao orkestrirati scene visokokaloričnog “crash, boom, bang“ akcijskog spektakla kao McT u nastupnom filmu iz “Die Hard“ franšize, recimo da krov nebodera nestane u silovitoj eksploziji koja usput zahvati helikoptersku topovnjaču i skine je s neba, a Rama se, opasan vatrogasnim crijevom poput McClanea, baci u ambis netom prije nego mu mišiće poližu plameni jezici. Film “Serbuan Maut“ bliži je niskobudžetnoj estetici (post)modernog akcijskog verizma/dokumentarističkog prosedea s kamerom iz ruke tipa “The Bourne Ultimatum“ (2007.) Paula Greengrassa, što ne znači da Evans nije orkestrirao jedan razmjerno identičan prizor s Ramom kako skače kroz prozor koristeći tijelo negativca za ublažavanje pada na požarne stepenice nekoliko katova ispod, odnosno dopustio heroju da u jednoj sceni stavi plin u frižider, a rekviziti mu istodobno posluže kao ubojito oružje i zaštita.


To je samo djelić “hard core“ akcije. Meci se praše u dušmane tijekom hrvanja s centimetar udaljenosti. Mozgovi bivaju razbacani po zidovima. “Bourneovska“ kamera ulijeće u prozor zajedno s mecima koji odnose nekog nesretnika i skače sa specijalcima kat niže, kroz sjekirom napravljeni otvor na podu. Kreativan je donji rakurs u trenutku kad kamera promatra udaljenog junaka u okviru negativčeve noge i krvave mačete, najavljujući masovni dvoboj do posljednjeg daha u klaustrofobičnim hodnicima zgrade s primislima na sveopću makljažu iz “Oldboyja“ (2003.) Chana Wook-Parka snimljenu bez reza u jednome kadru, samo zamijenite čekić za nož i pendrek u rukama gibljiva Rame koji vozača slalom kroz protivnike i ruši ih poput domina, kao da je “muay thai“ borac i zvijezda “Zaštitnika“ (2006.) Tony Jaa ili barem njegov mlađi brat.

Osobni favorit poetski je akcijski prizor: hitac iz sačmarice jednog specijalca u usporenom pokretu na sekundu osvijetli mračno stepenište i sjene zločinaca na zidu s prstima na okidaču rafalne paljbe. Ratatatata! Nafilovan sinefilsklim citatima, “The Raid“ funkcionira kao mala riznica akcijskog filma, no prepun je i svježih stvaralačkih rješenja u kadriranju scena koje, visceralne, lišene upliva računalnih efekata, ulaze među najbolje/najbrutalnije uhvaćene pred objektivom u novijoj povijesti žanra i postavljaju letvicu barem jedan kat više. (Budući) kultni film za anale akcije.

Hollywoodski remake Iako se film, koji se premijerno zavrtio na zagrebačkom Fantastic festivalu, s uspjehom prikazao po svjetskim manifestacijama poput Sundancea i na putu je da stekne kultni status, “Racija“ zasad nije najavljena za redovnu distribuciju u našim multipleksima i ostalim kinima. No, nešto nam govori da bi njegov najavljeni hollywoodski remake, s potencijalnim aluzijama na 9/11 (šifra: neboder), mogao imati više sreće.

Hrvati na potezu S obzirom na tanak budžet “Racije“ od svega milijun dolara i činjenicu da, dakle, prosječan hrvatski film košta takoreći koliko i Evansov, postavlja se pitanje zašto se netko od domaćih redatelja ne želi uhvatiti akcijskog žanra. U redu, hrvatska kinematografija nema para za hollywoodski, “brucewillisovski“ nabildani “Die Hard“, ali akcić kakav je “The Raid“ prilično je izvediv uz nekog kreativca iza kamere. Možda bi se netko iz mlađe generacije mogao uhvatiti tog zadatka, primjerice David Kapac (“Zagorski specijalitet“).

Vratolomno snimanje Velški filmaš s indonezijskom adresom Gareth Huw Evans debitirao je 2006. s nasilnom dramom “Footsteps“. Evansov “ongbakovski“ drugijenac “Merantau“ (2009.), inače njegova prva suradnja s glumcem Ikom Uwaisom, signalizirao je da se pronašao u akcijskom žanru kojeg će zadužiti “Racijom“. Uwais i Evans proveli su nekoliko godina pripremajući zahtjevnu akciju za “The Raid“, uz asistenciju Yayana Ruhiana. Odjavna špica ilustrira koliko je snimanje bilo vratolomno – spominje se čitava vojska masažera za stotine statista u modricama.

Horda iz 'Die Harda' Evans je citirao McTiernanov akcijski klasik “Umri muški“ i u jednoj od boljih scena “suspensea“ (šifra: McClane šćućuren u ventilacijskoj cijevi koju poremećeni Karl rešeta mecima). Policajac Rama i njegov ranjeni kolega sakrivaju se iza tankog, gibsanog zida. Manijak s mačetom provjerava ima li koga iza, oštricom zahvati Ramino lice i ostavi je tako zabijenu nekoliko trenutaka. Ramina krv ostavlja trag na mačeti i junak je, izdržavajući da ne pisne od boli, jedva uspijeva rukavicama izbrisati kad je kriminalac povuče natrag. Zanimljivo je i da gangsteri/stanari gdjekad izgledaju kao razulareni zombiji iz francuskog horora “Horde“ (2009.) Yannicka Dahana i Benjamina Rochera, također ambijentirana u jedan derutni neboder kamo dolaze policajci osvetiti se kriminalcima za smrt kolege i bivaju prisiljeni surađivati s njima u potrazi za izlaskom kad svane noć živih mrtvaca.