PUT RATA Hollywoodski konj

Film: WAR HORSE; ratna drama; SAD, 2011.
Režija: Steven Spielberg
Uloge: Jeremy Irvine, Peter Mullan
Distribucija: Continental
Ocjena: ****

Paklom “rovovskog“ Prvog svjetskog rata ne prolazi samo konj u filmu “War Horse“. Tu je i jedna zastavica iz Burskih ratova. Joey, konj, pripada mladiću Albertu Naracottu (Jeremy Irvine), a zastavica prezentira nekadašnje priznanje za hrabrost njegovu danas često pijanom ocu Tedu (Peter Mullan). Konj i zastavica putuju od jedne do druge zaraćene strane na prvoj crti bojišnice. Preko njih upoznajemo sudionike nesretnog sukoba s obje fronte, britanskog kapetana Nicholsa (Tom Hiddleston), dva njemačka tinejdžera (David Kross, Leonard Carow), mladu Francuskinju (Celine Buckens) i njezina djeda (Niels Arestrup) koji će iznijeti zanimljivu priču o golubu što leti “iznad boli i užasa rata“...

Zvuči poznato? “Štafetna dramaturgija“ ratne drame Stevena Spielberga, njegova filmovanja romana za djecu “War Horse“ (1982.) Michaela Morpurga i istoimene kazališne predstavu Nicka Stafforda iz 2007., prilično je identično “naglašena“ kao u slično žanriranom “Josefu“, također ambijentiranom u glib Prvog svjetskog rata. To je i talentiranom Stanislavu Tomiću, redatelju ponajboljeg hrvatskog filma prošle godine, odmah upalo u oko. Prvim svjetskim ratom u “Josefu“ putuje misteriozna identifikacijska pločica, prelazeći iz jedne vojničke ruke u drugu, poput štafete, odnosno zastavice u slučaju Spielbergova ostvarenja.

Pločica s (Titovim) imenom u Tomićevu filmu, istina, mijenja identitet, time i sudbinu svakog lika koji je nosi, a u konačnici krije i glavnu tajnu priče. Zastavica i konj, pak, imaju više “simboličku vrijednost“ i služe za “podcrtavanje emocionalnosti“. Unatoč tome što jedan njemački časnik u filmu objašnjava kako “u ratu nema mjesta za sentimentalnost“, upravo je emocionalnost najjače oružje Spielbergova “Puta rata“ koji je, slaže se Tomić, prvenstveno klasični film za djecu o ljubavi dječaka i životinje, za razliku od “Josefa“. Sličnosti s "Josefom" tu prestaju.

Za Alberta konj Joey predstavlja isto što je malom Elliotu (Henry Thomas) bio izvanzemaljac u “E.T.-ju“ (1982.). Momak je snenim očima “spielbergovskog“ čuđenja promatrao kako se Joey oždrijebio i došao na svijet. A do kraja filma pokazat će se kako je Joey jedan “izvanzemaljski“ konj. “Ovaj je nešto posebno“, zaključio je Albertov otac kad ga je kupio na dražbi za 30 gvineja, spiskavši sav novac od rente za farmu u engleskom okrugu Devon. Jasno, njegova supruga Rose (Emily Watson) pošizila je vidjevši da se nije vratio s oračkim, radnim konjem koji bi s lakoćom preorao njihovo teško obradivo polje puno kamenja.

Albert se, međutim, vrlo brzo vezuje s “divnim“, makar “prenemirnim“ mladim konjem. “Ima važnih i nevažnih dana u životu, a ovo je važan dan“, hrabri Albert “otmjenu“ četveronožnu životinju koju će uspjeti dresirati, staviti joj ormu oko vrata i upregnuti je da vuče plug po kiši. Ipak, kad počne Prvi svjetski rat, Albertov otac prodaje Joeyja britanskom konjaništvu kojemu će jedan takav izdržljivi trkač, “najbolji konj u Devonu“, dobro doći u suočenju s njemačkim topovima, a dječak se sa suzama na licu zaklinje kako će ga naći i kad-tad dovesti kući.

Da će Spielberg izbjegavati frontalan prikaz ratnog nasilja, komadanja tijela i sličnih horora kao u “Spašavanju vojnika Ryana“ (1998.), premda u blatnjavim rovovskim bitkama inzistira na realizmu i kameri iz ruke, vidljivo je u prvoj akcijskoj “masovki“: a) njemački mitraljezi kose britansku konjicu, b) krupni plan britanskog kapetana prestrašenih očiju i konja koji preskače topove bez jahača. Nasilje je često izvan kadra i od njega kamera redateljeva "kućnog snimatelja" Janusza Kaminskog okreće glavu. Primjerice, prilikom strijeljanja dvojice likova, jedno će jedro vjetrenjače zakloniti pogled na trenutak, kao da se nada da će Don Quijote odnekud dojahati i spasiti ih nekim čudom prije nego se opet ukažu u kadru. “Put rata“ prepun je nadahnutih kadrova tog tipa.

U jednoj sceni oranje njive pretapa se s pletenjem džempera. Takvim montažnim prijelazima Spielberg se već igrao u računalno animiranim “Avanturama Tintina“. Prikazujući pupajući “mehanizam“ rata, Spielberg nanovo dojmljivo ovjekovječuje sudar čovjeka (životinje) i stroja (“Dvoboj“), najočitije u sceni kad Nijemci upregnu sirota Joeyja da uzbrdo, teturajući, vuče goleme topove. No, u režijskom se smislu ne oslanja na “strojeve“ kao u “Tintinu“. Ovo je film napravljen u tradiciji starih hollywoodskih epova, kakve su snimali velikani a la John Ford, Victor Fleming ili David Lean, samo s nizom modernih prizora, u kojima Spielberg hvata refleksiju u konjskom oku i tome slično, kako bi ipak odao godinu prozvodnje.


Scene s konjima najbolje su u filmu i Spielberg se potvrdio kao režijski “the horse whisperer“ prve klase. Publiku će proći srsi od simultana trzaja krda prilikom ubijanja jednog konja ili pogleda na Joeyja zapletenog u bodljikavoj žici koja mu (s)kida meso na “ničijoj zemlji“. Što li reći na slike iz završnice, dostojne Akire Kurosawe (“Kagemusha“, 1980.), kada Joey, “čudesan konj za rat“, galopira kroz rovove, poput Jednoroga leti “iznad boli i užasa“, dok Spielberg hvata besmisao i ništetnost ratovanja?!

Film u mnogim scenama slama srce, no na kraju ga oporavlja. “War Horse“ je “hollywoodski konj“, a ne “torinski“ (šifra: Bela Tarr). Raskošno koloriran, s crvenim nebom u zalasku sunca preuzetim iz klasika “Zameo ih vjetar“ (1939.), finalni kadar budi osjećaje (nade) za bolje sutra. Sutra je novi dan.

Stanislav Tomić: Sličnost sa 'Josefom' doista postoji, ali radi se ipak o dva vrlo različita filma Kad bi morao sažeti u jednoj rečenici nekakavu usporedbu između priča koje pripovijedaju ta dva filma, mogao bi se našaliti da je Spielbergov Tito običan konj – sumirao je Stanislav Tomić sličnosti “Put rata“ i njegova “Josefa“, zapisane u uvodu glavnog teksta (šifra: štafetna dramaturgija). Zanimljivo, prva Tomićeva reakcija na naše pitanje “Jeste li gledali 'Put rata'?“, bila je “Je li kopira 'Josefa'? i “Znao sam da je Spielberg plagijator!“. - To je naravno bila šala. U tom trenutku znao sam samo da je Spielberg napravio film iz Prvog svjetskog rata pa sam pretpostavio da mi je pitanje upućeno zbog komparacije njegovog filma s mojim. Budući da je “Josef“ imao premijeru znatno prije “Puta rata“, dopustio sam si tu šalu. Sad kad sam pogledao “War Horse“ i, premda postoje neke tematske i strukturalne sličnosti, mogu reći da se radi o dva vrlo različita filma. U prvom redu, tema Spielbergova filma obrađena je na takav način da bude pristupačna i najmlađima, pa je primjetno i izbjegavanje izravnog prikaza nasilja, iako se radnja bavi temom brutalnog svjetskog sukoba. U svakom slučaju mislim da nakon odgledanog jednog ili drugog filma, po sveukupnom svjetonazoru koji iz njih proizlazi, gledatelj će dobiti potpuno oprečne dojmove – govori Tomić i ne smatra da je američki redatelj mogao negdje pogledati “Josefa“ ili čuti za njega, odnosno barem za priču njegova uratka. - Ta je mogućnost ravna nuli. Slučajnosti se doista ponekad događaju, pa tako su se u relativno kratkom razmaku pojavila ova dva filma s temom iz Prvog svjetskog rata, rijetko eksploatiranom u hrvatskoj, kao i u američkoj kinematografiji (nedavno smo vidjeli tek srpski "Sveti Georgije ubija aždahu" Srđana Dragojevića; op.a.). To me podsjeća na 1998., kada su i Spielberg i Terrence Malick, nakon dugo vremena u američkoj kinematografiji, imali filmove iz Drugog svjetskog rata (“Spašavanje vojnika Ryana“ i “Tanka crvena linija“) – pripovijeda Tomić koji ne može reći da mu je redatelj “War Horsea“ jedan od najomiljenijih, niti da ovaj uradak spada među njegove ponajbolje filmove. - No, bilo mi je zanimljivo vidjeti kako se tako slavan i popularan redatelj najjače kinematografije svijeta bavi sličnom temom. A budući da se radi o tako prestižnoj produkciji, naravno da se tu može naći pregršt fascinantnih stvari već i sa zanatske, tehničke i izvedbene strane, pa mi u svakom slučaju nije žao što sam film pogledao – veli Tomić. Akcijskim scenama i vizualizacijom “Puta rata“, koji je koštao najmanje 50 puta više od “Josefa“, Tomić je zadovoljan. - Postoji tu mnogo vizualno impresivnih kadrova. Neke scene borbi u Spielbergovom filmu doista su spektakularne i daleko iznad naših, vjerovatno i bilo čijih drugih, mogućnosti. S obzirom na takvu razliku u budžetima naših filmova (ja mislim da je ona još i veća), više sam nego zadovoljan što smo uopće snimili “Josefa“ i kako film izgleda. Zadovoljstvo mi je tim veće što smo radili film kakav smo htjeli, a nismo ambicije podređivali mogućnostima. Ponekad te neimaština može prisiliti da budeš inventivan i ispričaš priču na koncizniji način.