
Režija: Alfred Hitchcock
Uloge: James Stewart, Grace Kelly
Ocjena: *****
Čitava ekipa Hitchcockova “Prozora u dvorište“ odmarala bi oči na Grace Kelly kad bi glumica došla na set filma. Priznao je to u davnome intervjuu James Stewart. Doista, s njezine nestvarne ljepote teško je skinuti pogled. Stewart, međutim, u filmu radije polazi očima kroz prozor, napolje, u uzburkano dvorište newyorške stambene zgrade koje je kamera, bez reza, “skenirala“ u prvim minutama, namjesto da se bavi Graceinom Lisom.
Njegov lik, fotograf Jeffries, već šest tjedana sjedi kod kuće slomljene noge, zarobljen u “gipsanoj čahuri“, a dosadu ubija promatrajući (ljubavne) živote susjeda kroz prozor i ne osvrćući se na riječi njegovateljice (Thelma Ritter) koja njegov voajerizam suprotstavlja moralu i dovodi u kontekst kažnjivog djela.
Jeffries ima što i za vidjeti. U jednome stanu skladatelj na dnevnoj bazi stvara novo djelo, dok noću priređuje zabave, u drugome “koka u bikiniju“ neprestano vježba krateći dane do povratka dečka iz vojske, u trećem životari jedna usamljena duša nesretna u ljubavi, u četvrti se doselio netom oženjeni mladi par... Svaki prozor predstavlja zasebni filmić, malu vinjetu života, svojevrsni temelj za tajnovite privatne svjetove u koji će najprije zadirati redatelji tzv. “short cuts“ drama, potom i producenti reality showova.
![]() |
“Noćni izlasci po kiši, nož, pila, kovčeg, a žene više nema“, navodi Jeffries potpirujući sumnju u sve što je učinio g. Thornwald (Raymond Burr), pa makar krvavi tragovi ne vodili do susjedovih vrata i njegov prijatelj detektiv dvojio u to da bi netko “paradirao zločinom pred otvorenim prozorom“. Sjetimo li se tenzičnih hičkokovskih prizora za “naježiti se“, poput cigarete koja svijetli u mrklom mraku susjedove sobe ili blica kojim će se Jeffries braniti u tmini svoga stana kad mu srditi Thornwald pokuca na vrata, “Prozor u dvorište“ je punokrvna napetica “majstora suspensea“, ali i puno više od toga – kompleksna studija opsesije, voajerizma i psihoseksualnosti.
Tek kad do kraja namiri mušku potrebu za uzbuđenjem izvan vlastita četiri zida, Jeffries će u posljednjoj sceni napokon prestati viriti u tuđe prozore, skrasiti se uz prekrasnu Lisu i shvatiti kako je njegova trava ionako puno “zelenija“ od susjedove. Rolete se polagano spuštaju. Za večeras je predstava gotova.
Raymond Burr kao David O. SelznickHitchcock je angažirao Raymonda Burra u ulozi Larsa Thorwalda jer ga je podsjećao na producenta Davida O. Selznicka koji se "majstoru suspensea" svojedobno puno petljao u posao. |
Na setu kao kod kućeKako bi na miru režirao film, Hitchcock je dao sagraditi repliku "dvorišta" i okolnih zgrada u kojoj su neki glumci živjeli za vrijeme snimanja i osjećali se kao kod kuće. Bio je to dotad najveći vanjski set sagrađen u Hollywoodu. |
Inspiracija iz stvarnog životaLjubavna afera između Roberta Cape i Ingrid Bergman poslužila je Hitchu kao inspiracija romantičnog aspekta filma. Inače, nadahnućće za trilerski dio priče potječe iz stvarnog života – engleskih slučaja Patricka Mahona i Hawleyja Harveyja Crippena koji su umorili bolje polovice i raščetvorili im tijela. |
Nove verzije filmaRemake "Prozora u dvorište" snimljen je 1998. sa zapravo paraliziranim Christopherom Reeveom, Darryl Hannah i Robertom Forsterom u glavnim ulogama. Slobodna obrada uslijedila je dekadu kasnije. Film "Paranoja", s Shijom LaBeoufom, tinejdžerski je odgovor na "Rear Window". Kako je "torture porn" tada bio na vrhuncu, D.J. Caruso je nož i pilu (is)koristio na ponešto eksplicitniji način. |