PROMETEJ Bogovi i čudovišta

Film: PROMETHEUS; SF horor; SAD, 2012.
Režija: Ridley Scott
Uloge: Noomi Rapace, Michael Fassbender
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** ½  

Sanjaju li androidi električne ovce, pita se redatelj Ridley Scott nakon “Blade Runnera“ i u njegovom najnovijem projektu “Prometheus“, atraktivno snimljenom u “avatarski“ raskošne tri dimenzije. U međuvremenu, iščekujući odgovor, humanoliki android David (Michael Fassbender) promatra ljudske snove u komorama za hipersan, konkretno sanjarije iz djetinjstva znanstvenice Elizabeth Shaw (Noomi Rapace). Dokle ostatak posade svemirskog broda “Prometej“ spava čvrstim snom, David opsesivno gleda i “Lawrencea od Arabije“, oblikujući svoju vanjštinu prema Peteru O' Tooleu kako bi se što bolje izdao za čovjeka, jer ljudima se “udobnije ophoditi“ s nekim tko im nalikuje.

Nešto kasnije David će, zanimljivo, navesti jednu rečenicu iz Leanova klasika. Kad ga netko pita što li je rekao, odgovorit će: “Samo nešto iz meni dragog filma“. “Prometheus“ je pun rasutih citata iz “dragih filmova“, i to ne samo “Aliena“, filma kojemu prethodi kao (ne)službeni prednastavak. Stječe se dojam da je “Prometej“ inicijalno zamišljen kao izravni prequel “Aliena“, da bi najednom Ridley Scott naprasno odlučio kako će se samo odvijati u istom univerzumu i funkcionirati kao zaseban film s nizom (in)direktnih referencija, unutarnjih (original plus cijeli serijal) i vanjskih (ostali SF-ovi), uslijed čega je radnja ispala pretrpana, a shizofreni scenarij na koncu ostavlja dojam švicarskog sira čije bi pojedine rupe trebala pokrpati “redateljska verzija“ (moguće da je dosta toga zbog kraćenja ispalo s montažnog stola) ili već najavljeni nastavak.

Likovi iz “Prometheusa“, kao oronuli starac Peter Weyland (Guy Pearce), postavljaju najsuštinskija pitanja (odakle potječemo, koja je naša svrha...), žele upoznati svog stvoritelja i dvoje imaju li roboti dušu. Filmofilima bi u ušima trebao zazvoniti “Istrebljivač“. U tom filmu androidi, replikanti, došli su s nezemaljske kolonije na naš planet u potrazi za svojim tvorcem, Tyrellom, koji je s nebeskih visina futurističke kupole promatrao svoja stvorenja poput Boga.

U “Prometeju“, pak, ljudi sa Zemlje odlaze u svemir sa sličnom nakanom, a jedni od njih mogli bi možda i sami biti roboti po uzoru na Ricka Deckarda (Meredith Vickers u izvedbi Charlize Theron), dok drugi izgledaju modelirani prema Tomu Hardyju (Logan Marshall Green kao Charlie Holloway). Naime, u prvoj sceni filma, ambijentiranoj u spektakularni krajobraz našeg planeta prije postanka života, “albino“ blijedi, golemi čovjekoliki izvanzemaljac proguta nešto od čega se počne raspadati i pada u vodopad. Od njega i crne tvari koju je probavio procvjetaju žive stanične strukture.

Scott se loži na “dänikenovsku“ teoriju da je život na Zemlju stigao iz svemira; nagovješteno je to već u drugoj sceni, nakon reza s kojim je napravio evolucijski skok veći i od Kubricka u “Odiseji u svemiru“. Nalazimo se u 2089., kada Elizabeth Shaw i Charlie Holloway pronalaze špilju staru 35 tisuća godina, ako ne i stariju, sa crtarijama “najznačajnijeg otkrića u povijesti“.

Prema “žvrljotinama divljaka“, odnosno praljudi, jasno je da su štovali gigantska bića kao Bogove, što je, vjerojatno, Scottov naklon “Predatoru“, odnosno mitologiji Alienova takmaca iz prvog “AVP-a“ (šifra: građenje piramida izvanzemaljskim grabežljivcima u čast oko 2997. godine prije Krista). Shaw i Holloway tvrde da je zvjezdana mapa koju pronalaze poziv od “Inženjera“, alienskih bogova, kreatora naše vrste čija genetska građa prethodi ljudskoj. Spremna odbaciti “tri stoljeća darvinizuma“ zbog uvjerenja da podrijetlo ljudske vrste, pa i njezina možebitna sudbina, leži u udaljenom kutku svemira, Shaw postaje vođa ekspedicije “Weyland“ korporacije koja u “Alien“ serijalu predstavlja čudovište veće i od Aliena. Četiri godine poslije kreće na put s “Prometejom“, svemirskim brodom naslovljenom po grčkom titanu, okovanom od vrhovnog boga Zeusa zbog stajanja na ljudsku stranu. Za Bogove se često ispostavi da su čudovišta.

A kud ćeš većeg od Aliena, monstruma od čijeg je “savršenstva savršenije samo njegovo neprijateljstvo“?! Konkretnije poveznice s “Alienom“ i natruhe horora staju se redati u “Prometheusu“ tek kad letjelica sleti na planet LV-223 i dospije u nekakvu špilju potpuno zatvorenu, naslikanu muralima s kreacijom Švicarca H.R. Gigera i ispunjenu predmetima sličnim vazama poredanim unaokolo poput Alienovih jaja. Pamtite li “space jockeyja“ sa “slonovskom“ glavom na kojeg je naišao tim svemirskog broda “Nostromo“ na planetu LV-426, nakon što su 2122. godine primili poruku nepoznata porijekla, naizgled poziv upomoć, a u biti upozorenje? U “Alienu“ se činio da je odavno mrtav, fosiliziran, s kostima prsišta svinutima prema vani od “eksplodiranja iznutra“.

Jednog takvog “space jockeyja“, rastvorenog iznutra, naći će i ekipa “Prometheusa“, no ispostavlja se da njegova slonovska glava nije egzoskelet, nego kaciga ispod koje se nalazi - Inženjer. “Prometej“ zapravo ponajprije priča “pozadinsku“ priču o Inženjerima. Inženjer s početka filma simbolizira Prometeja: (ne)namjernom je vlastitom žrtvom stvorio čovjeka (moguće) daleko od očiju pripadnika njegove rase, davši mz “vatru“ koju će ovaj posredno zlouborabiti.

S vremenom, ostali “Inženjeri“ su nas, zgroženi “napretkom“ ljudske civilizacije i nama kao neuspjelim pokusom, odlučili terminirati s oružjem za masovno uništenje koje se okrenulo protiv njih. Planet LV-223 njihova je ispostava kamo su se igrali Boga i izvodili mutacijske eksperimente s DNA na ljigavim nemanima sa svojstvima sličnima Alienu (kvačenje za glavu, ulazak kroz jednjak, sazrijevanje u “inkubatoru“ trbušne šupljine, prodiranje kroz prsište), iz kojih će se, među ostalim i uz pomoć čovjeka, razviti čudovište kakvo znamo iz slavne franšize, sposobno da opstane “neopterećeno savješću, kajanjem i moralnim normama“.

Alieni i ljudi po podrijetlu su (nus)proizvod Inženjera, svojevrsni dvojajčani blizanci, što ima smisla sjetimo li se Cameronove dvojke koja je suprotstavila dvije “majke“, aliensku maticu i poručnicu Ellen Ripley (Sigourney Weaver), odnosno Fincherove trojke u kojoj je ona “osjećala“ opakog izvanzemaljca te Jeunetova četvrtog dijela, podnaslovljena “Uskrsnuće“, gdje su klonirana heroina i “tuđinac“ naslijedili neke uzajamne karakteristike. Do kraja filma Shaw se zaista pretvara u “ripleyjevsku“ junakinju s “izuzetnim nagonima za preživljavanje“.

Ženski “survival“ porivi demonstrirani su u briljantnoj, najboljoj, punokrvnoj “alienskoj“ sceni “Prometeja“, jedinoj u kojoj horor vrišti (i) iz očiju - Shaw shvaća da ne nosi “klasičan plod“ u svojoj utrobi i odluči ga se riješiti robotskom kirurgijom u naprednoj sondi. Takav “carski rez“ očekujemo od Scottova “director's cuta“.

Kronologija 'Alien' serijala Ponovimo kronologiju “Alien“ serijala. Godine 2122. svemirski tegljač Nostromo prima poruku nepoznatog podrijetla. Mijenja kurs i slijeće na planet LV-426. Njegova posada otkriva tuđinsku letjelicu s alienskim jajima. Član posade, Kane (John Hurt), vratio se s nečim na licu. Bila je to neka vrsta polipolikog parazita. Ostali ga htjedoše skinuti. Nisu mogli. Poslije je sam otpao i uginuo. Kane je izgledao dobro, no za vrijeme večere počeo se grčiti od bolova. Zametak je bio usađen u njegovo grlo pa mu mali Alien izlijeće iz prsišta pozdravljajući svijet. Kad naraste, ubija sve što se kreće. Osim Ripley (Sigourney Weaver). Ona ga izbacuje u orbitu i pali vatrom iz pogonskog motora. Nostromo biva pronađen nakon 57 godina. Ripley se budi iz hibernacijske kome, doznaje da je LV-426 koloniziran i kreće u “čišćenje” planeta sa skupinom marinaca. Uspijeva poraziti kraljicu Aliena, “maticu”, i pobjeći netom prije destrukcije planeta s dvoje preživjelih i raštelanim “sintetičarom” Bishopom. Letjelica, pak, pada na zatvorski planet Fiorina 161. Ripley je jedina preživjela. Sa sobom je donijela i Aliena. Polagateljicu jaja. “Maticu”. To nije sve. Ovaj put je i ona impregnirana pa se baca u visoku peć. Dvjestotinjak godina poslije, u letjelici na putu k Zemlji, kloniranjem je u život vraćaju znanstvenici. I Aliena. Ovoga, naravno, ne uspijevaju kontrolirati. Slijedi opći kaos, ali umjesto petog nastavka u kina je, eto, stigao – “prequel“. S time da, računamo li bastardni serijalić “Alien protiv Predatora“, povijest Aliena starta 2997. prije Krista. Predatori su tada prvi put sletjeli na Zemlju. Ljudska ih je civilizacija Predatore doživljavala kao bogove i gradila im piramide u čast, žrtvujući šačicu odabranih za potrebe “domaćinstva” njihova ultimativna plijena – Aliena. Eto nas u 2004., kad arheološki tim otkriva antarktički hram nafilovan Alienovim jajima. Predatori se vraćaju na Zemlju. “Battle royale” uspijevaju preživjeti tek Lex (Sanaa Lathan) i jedan Predator. Potonji ne posve, jer iz njegovih se prsa probija Predalien, hibrid obiju vrsta, uzrokujući pad svemirskog broda u mali američki gradić. Nastaje rasulo, stanovnici bivaju impregnirani, a Predator poslan da počisti nered kao Mr. Wolf.

'Zašto su me ljudi stvorili?' Android u poslovično dojmljivom tumačenju Michaela Fassbendera doista je priključak tematskom lancu filma, kreacija stvorena na sliku i priliku čovjeka, jednako kao što smo mi, po Scottu, potomci “Inženjera“. Jedno od najčešćih pitanja jest zašto je David inficirao Hollowaya da bi se ovaj kasnije poseksao s Shaw i oplodio je golemom lignjom koja, pak, izraste u divovskog “facehuggera“, impregnira Inženjera i dovede na svijet prototip Aliena (ogledni primjer nategnutosti i pretjeranog širenja mitologije). Ključan za razumijevanje je razgovor između njih dvojice. David pita Hollowaya “Zašto su me ljudi stvorili“, a Charlie odgovara u stilu “zato jer možemo“. “Zamisli koliko bi bio razočaran da to čuješ od svojih stvoritelja“, veli David i zarazi ga da potvrdi kako se i on “može“ igrati Boga ako hoće i vidi što će ispasti, kao njegovi tvorci. Zanimljivo je da se android simbolično zove baš David, kao predak Isusa, spasitelja čovječanstva. Na taj način slijedi abecedni red “Alien“ serijala, nakon Asha (Ian Holm) u prvom filmu, Bishopa (Lance Henriksen) u drugom i trećem, te Cal (Winnona Ryder) u četvrtom.

Ksenomorfski paradoks Na forumima se spominje niz više ili manje utemeljenih nelogičnosti “Prometeja“. No, nitko se nije zapitao ovo: ako je Alien stvoren na kraju filma zaista prvi od svoje vrste, kako su onda njegove slike nadahnute Gigerovom kreacijom, dospjele na murale unutar špilje...