Sunce i dalje svijetli bojom mandarine cjelivajući novi, još bolji nezavisnjački “low budget“ projekt režisera Seana Bakera nakon preklanjske senzacije zvane “Tangerine“ - “The Florida Project“. Pastelna narančasta prisutna je u svakom izlasku i zalasku floridskog sunca. Boje su inače pastelne, poletne i dominantne u filmu prelijevajuće vizualnosti, nedvojbenom kandidatu za listu najboljih ove godine – ružičasta, lila, ljubičasta, svijetlo-plava, zelena, žuta…
Ljubičastom je obojena fasada jeftinog floridskog motela “Magic Castle“ pod vodstvom menadžera Bobbyja (Willem Dafoe), lociranog blizu Disneyjeva zabavnog parka “Magic Kingdom“, u kojem žive likovi “Projekta Florida“. Zelenu boju nalazimo na izblajhanoj kosi mlade Halley (Bria Vinaite), majke šestogodišnje djevojčice Moonee (Brooklynn Prince) u žutoj majici. Motel po bojama nalikuje kućici Barbice ili dvorcu neke “diznijevske“ princeze s kojima se Moonee ne može igrati zbog neimaštine pa provodi dane izvodeći dječje nepodopštine s prijateljima, bilo da tušira pljuvačkom tuđe aute ili ubacuje mrtvu ribu u bazen u nadi da će tako oživjeti.
A njezina majka Halley, temperamentni “jang“ za “jin“ protagonistice “Mandarine“, izgleda kao tetovirana Barbie ili “diznijevska“ princeza na drogama, preseljena iz bajke u “stvarnost“ filma “American Honey“. Nalazimo se u vremenu poslije američke financijske krize u kojoj je Halley izgubila stalan posao ili krov nad glavom (ako ih je ikad imala), kao i većina ostalih stanovnika motela, mahom pripadnika društvene margine za kakve je angažirani Baker verziran. Halley preživljava kurvanjem i prodavanjem parfema bogatima.
Život Halley, dakle, nije bajka, nije ni film, no Baker ga zbog njezine Moonee snima kao takvog, filmski životno. Predivne pastelne boje šire toplinu s ove strane ekrana i šarenilom neutraliziraju crnjak, imaju okus (gorko)slatke šećerne vate, bombona ili sladoleda koji Moonee žica od bogatijih riječima kako joj je doktor rekao da ga mora odmah pojesti zbog astme. U još jednom razbuđujućem portretu “američkog sna“ Trumpove Amerike nakon “American Honey“, ali i pogledu na moderno američko djetinjstvo, Baker upošljava sličnu (vizualnu) estetiku kao u “Tangerine“.
Monokromatska realnost nježno se sudara s raznobojnom filmičnosti, sada još raznobojnijom budući da “Projekt Florida“ nije snimljen iPhoneom, nego na 35-milimetarskoj vrpci. “The Florida Project“ je logičan nastavak “Tangerine“. Ponovno su igri autentični likovi na rubu društva koji životare na antiglamuroznom mjestu tik do čarobnog - tamo transrodne afroameričke prostitutke u Los Angelesu, gradu ocrtanom kao “dobro upakirana laž“, ovdje socijalni slučajevi i “Magic Kingdom“.
Opservacijski kadrovi s okom i uhom za život nanovo su dosta dokumentaristički samotvorni, u njima vlada režijska neusiljenost i glumačka spontanost izvrsnih neprofesionalnih glumaca (napose sjajna uloga glavne klinke), naravno izuzev Dafoea dostojnog oskarovske nominacije za sporednu ulogu. “Projekt Florida“ je kriška života, ali i filma, magičnih momenata poput trenutka kad majka i kćer jedu kolač ispod neba prošarana vatrometom ili dvije djevojčice promatraju šarenu dugu u luku iznad kričavog motela.
U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Vjerojatno tako ne bi bilo da Baker nije postavio igrano i dokumentarno, nježno i sirovo, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući repeticiju svakodnevnog života iz nevine dječje perspektive. Veliki svijet je promotren i otkriven ružičastim naočalama i raširenim očima jedne male, zaigrane djevojčice kojoj je svaki dan avantura, slavlje djetinjstva, odnosno “dobrih vremena“, kako na početku filma s nezaboravnim krajem pjeva Cool And The Gang u pjesmi “Celebration“.
Vremena su zapravo loša, no njoj je dobro. Moonnee možda zna kad će odrasli zaplakati i predviđa suze na oku turistice iz Brazila kad ova shvati da je medeni mjesec bukirala na krivom mjestu, “projektu za cigane“, međutim ona je nesvjesna krhkosti sreće dok otkriva svijet oko sebe, “dobro upakiranu laž“, ali mi jesmo i znamo da ne može trajati vječno. Djetinjstvu, osobito takvom, prije ili kasnije mora doći kraj, no Baker ga produžuje maksimalno. Nedaleko najsretnijem i najmagičnijem mjestu na Zemlji trebaju se sanjati snovi o bijegu iz crne stvarnosti u obojanu čaroliju. Baker pruža ruku za bijeg u bajku. Bijeg u Disneyland.
Podebljana autentičnost filma
“Projekt Florida“ je sniman na izvornoj lokaciji. Sean Baker i njegova ekipa nisu imali novaca zatvoriti set, tako da u kadar često neplanirano upadaju helikopteri koji bogataše odvode na ture iznad Disneylanda. No, to samo podebljava crtu između stanovnika motela i veće klase, time i autentičnost filma.