Ostali programi ZFF-a često budu jednako dobri kao glavni, natjecateljski, ako ne i bolji. Program "Velikih 5" je, konkretno, ove godine skrivao vjerojatno najveći broj filmskih biserčića. Jedan od njih je "Predivan život" Nicolasa Bedosa, jako lijepa francuska romantična komedija "feel good" i "crowd-pleasing" etikete.
"Feel good" i "crowd-pleasing" filmovi, kamoli oni rom-com žanra, rijetko su zastupljeni na festivalima kamo dominiraju "feel bad" drame za užu publiku koja baš i neće iz kina izaći razgaljena, s osmjehom na licu. Zato je "La belle epoque" napose stršao na ZFF-u, ali i Cannesu, gdje je premijerno prikazan.
Stršat će i na redovnom kinorepertoaru kad dođe kao - za promjenu - kvalitetna francuska (romantična) komedija. "Predivan život" je mogao čak biti i remek-djelo da je iza kamere stao genijalni Michael Gondry ("Vječni sjaj nepobjedivog uma") ili Charlie Kaufman ("Sinegdoha, New York"), ali i ovakav kakav jest je počesto ingeniozan i – predivan.
Potentna premisa na svoj romantični način varira motive Verhoevenova "Potpunog sjećanja", Fincherove "Igre", Weirova "Trumanov show", "S1meone" Andrewa Niccola i serije "Westworld". Naime, takozvana organizacija Vremenskih putnika svoje klijente pita koji bi period odabrali da ga mogu ponovno proživjeti i nudi im interaktivno iskustvo.
Kreator te kazališno-filmske produkcije Antoine (Guillaume Canet) pomoću setova i glumaca rekonstruira/rekreira uspomene klijenata da ih nanovo prožive ili stvara kompletno nove povijesne fantazije po vlastitoj želji iz bilo koje ere jer "nostalgija je postala veliki biznis".
Protagonist filma, karikaturist Victor (Daniel Auteuil), stvoren je da bude Antoineov klijent. On živi u boljoj prošlosti i konstantno grinta kontra moderne digitalne tehnologije, za razliku od njegove otuđene supruge Marianne (Fanny Ardant) koja u krevet liježe s uređajem za virtualnu stvarnost za bijeg od prave stvarnosti i bračne monotonije.
Digitalna tehnologija uskratila je Victoru posao karikaturista za novine budući da portali uglavnom ne trpe taj tip izričaja. Internet, tableti, "streaming" video-na-zahtjev... Sve su to pojmovi koje on ne razumije niti želi razumjeti; jasno je to kad ga upoznamo kako baca oko na "pilot" za sinovu seriju i pita se tko će to gledati.
"Sada postoji nešto drugo", govore Victoru. "Ne sviđa mi se to drugo", kaže on. Nakon što postane "vremenski putnik", Victor bira povratak u sedamdesete, preciznije 1974., kad je upoznao suprugu u kafiću koji je bio njegov ured, dom i život.
Sedamdesete su za Victora izgrađene, čak i nekadašnja odijela skrojena po njegovoj mjeri, a u ulozi Marianne nalazi se neodoljiva Margot (Doria Tillier), Antoineova djevojka s kojom ima toplo-hladno odnos. Magija mladosti i prošlosti opija Victora, kao i ljepota Margot koja izgleda kao francuska "žena u crvenom" Kelly Le Brock.
Stoga nije čudno da se nađe razapet između stvarnosti i njezine s(t)imulacije, sedmog neba i zemlje, lažnog i pravog, filmskog seta i života. Koliko je priča imala i šireg društveno-političkog podteksta, svjedoči trenutak kad Victor i Margot pobjegnu sa svog "70's" seta i prolazeći kroz druge kulise nalete na rekonstrukciju Hitlerove Njemačke četrdesetih, što njemu daje priliku da "Führeru" usput opali pljusku.
Ipak, Bedos se zadržava na intimnom romantično-fantazijskom doživljaju našeg protagonista koji je htio ljubavnu priču, ali "joie de vivre" poetiku obogaćuje metafilmskim podtekstom. "La belle epoque" je film o filmu, režiji i glumi. "Proširi kadar", govori kamermanima Antoine dok režira prošlosnu predstavu iz kontrolne sobe i daje upute glumcima koji imaju slušalice u uhu ukoliko zaborave tekst i nisu skloni improvizaciji kao kraljica Margot.
"Priguši svjetla", zapovijeda redatelj da potakne romantiku kod čovjeka koji u prolosti nanovo upoznaje svoju suprugu. Krasna romantična scena oživotvorena je na krevetu koji se vrti i zapečaćena prvim poljupcem Victora i Margot/Marianne.
Njih dvoje su neobičan par: on se udvara supruzi preko nekog drugog i plaća statiste da mu u terapeutske svrhe ožive život, a ona je više od hrpe skica i replika napisanih za njega. Zajedno se gube u stvarnosti sadašnjosti i pronalaze u fantaziji bolje prošlosti. "Kad ćemo se opet vidjeti? U 1974. godini."
Stvaran par u pravome životu
Redatelj Nicolas Bedos i glumica Doria Tiller su stvaran par u pravome životu. Taj podatak čini film još zanimljivijim s obzirom na lik Antoinea i Margot.