POVRATNIK Pasija Leonarda DiCaprija

Film: THE REVENANT; avanturistička drama; SAD, 2015.
Režija: Alejandro G. Inarritu
Uloge: Leonardo DiCaprio, Tom Hardy
Distribucija: Blitz
Ocjena: *****

Požrtvovnost ulozi kakvu je pokazao Leonardo DiCaprio u ekstremno brutalnom “Povratniku“ oskarovca Alejandra G. Inarritua (“Birdman“) takoreći nema pandana u prošlogodišnjoj filmskoj produkciji. S vatrom koja izgara od bijesa u njegovim očima, DiCaprio je (po)ginuo za ulogu osobito u fizičkom smislu, u zadnje vrijeme vjerojatno najviše od svih glumaca izvan dominantno tjelesnog akcijskog žanra. Dijaloški reduciran na samo desetak rečenica, katkad jedva izgovorenih s rupom u vratu od bliskog susreta s medvjedom, Leo je u filmu, surovošću ravnom Gibsonovu “Apocalyptu“, proživio pravu pravcatu agoniju, pa i “kristoliku“ pasiju sa svojim likom Hughom Glassom, stvarnim traperom s početka 19. stoljeća.

Osvetničku Glassovu odiseju od običnog čovjeka do skoro nadljudske sile prirode u rigoroznim vremenskim uvjetima zamrznute divljine s nehumanim temperaturama ispod ništice, DiCaprio je odglumio do posljednjeg daha čijom će toplinom suprotstavljenom studeni u jednoj sceni zamagliti kameru uzastopnog dvostrukog oskarovca Emmanuela Lubezkog (“Gravity“ 2013., “Birdman“ 2014.). “Dok možeš doći do daha, bori se“, bodri samoga sebe Glass u filmu nakon što su ga, fatalno ozlijeđena, njegovi ljudi ostavili da umre, a jedan od njih, poluskalpirani John Fitzgerald (odlični Tom Hardy), ubio mu, k tome, sina “mješanca“ (Forrest Goodluck) iz braka s pokojnom indijanskom suprugom (Grace Dove).

Uskrsnuvši iz sivoga groba, kao feniks iz pepela, DiCaprio u ulozi ranjena Glassa puzi na sve četiri i podiže se najprije na laktove i koljena, na trenutak izgledajući kako će kleknuti raširenih ruku i kumiti američku Akademiju da mu konačno dodijeli Oscara. Zlatni kipić je Leo zavrijedio krajnjom predanošću, no ravnopravno ga (ako ne i više) zaslužuju Inarritu i Lubezki za ekstraordinarnu režiju i kameru još jednog sjajnog filma. Vrući od oskarovskog uspjeha “Birdmana“, većinom uguranog u interijer kazališta, Inarritu i Lubezki su napravili nešto sasvim drukčije, snimivši metafizičku “survival“ avanturu na otvorenoj pozornici povijesti kao doživljajno, čulno iskustvo, podjednako teško iskušenje za DiCaprija i gledatelja, pravi test izdržljivosti.

Publika proživljava (i preživljava) sve zahvaljujući kameri koja čitavo vrijeme ostaje s Glassom kako bi p(r)obudila interaktivnost s druge (naše) strane ekrana, krvari s njim i osjeća junakov zadah, prenoseći na gledatelja njegove rane i stanje da cvokoće od hladnoće, iako film gleda u klimatiziranom kinu, na sigurnoj distanciji od oštrih indijanskih strijela i još oštrijih medvjeđih kandži. Sudjelovanje u Glassovoj priči za publiku započinje odmah u uvodnoj sceni kad “malickovsku“ idilu između čovjeka i prirode prekida prepad Indijanaca na logor trapera, režiran silovito poput iskrcavanja na Normandiju u “Spašavanju vojnika Ryana“.

Strijele prolaze kroz vratove trapera, a kamera se bez reza prebacuje s jednog lika na drugi i slijedi ih u smrt, zaranja ispod površine rijeke kako bi ovjekovječila nečije gušenje i brže-bolje izranja u potrazi za novim barbarskim zvjerstvima koji tope zemlju krvlju i njezine rajske krajobraze vrhunaravne ljepote pretvaraju u pakao. U nekom filmu to bi bio vrhunac, no Inarritu ide dalje nevjerojatno intenzivnom scenom s razjarenom ženkom grizlija, najboljom računalnom (re)kreacijom neke beštije u povijesti kinematografije.

Štiteći mladunčad, medvjedica baca Glassa o stabla kao nezaustavljiva “force of nature“, grize ga, gnječi, slini po njemu, zariva kandže u njegovo meso i ostavlja ga s otvorenim prijelomom kostiju, na momente djelujući kao da ne zna što bi točno s tim stvorom, ali instinktivno se vraća da ga dokrajči kad se osjeti ugroženom. Primarni, praiskonski nagon za preživljavanjem i opstankom jačeg, sugestivno ocrtan slikom čopora vukova kako obara bizona, krucijalni je motiv filma i Inarritu ga podiže u nebo koje para meteor, gore visoko sve do mitskog svemirskog “survivala“ u “Gravitaciji“ njegova zemljaka Alfonsa Cuarona.

“The Revenant“ je primordijalna inverzija “Gravityja“. U bespućima crnog kozmosa heroina u tumačenju Sandre Bullock u bijelom je skafanderu svjetlucala poput zvjezdice, metaforički zazuzimala fetalni položaj i prerezala pupčanu vrpcu, porođena iz maternice svemirskog broda kao pražena, majka, ratnica. U “Povratniku“ je DiCapriov lik crna točkica na snijegu između bijelih planinskih masiva, od mećave se sakriva u ispražnjenu utrobu stradala konja i idućeg jutra iz nje izlazi kao ponovno rođen pračovjek i ratnik. Da preživi prirodu, Glass mora postati priroda u njezinoj prvobitnosti. Mora doći na ovaj svijet gotovo kao životinja.