Politika me u životu uvijek pratila u stopu/Bacala duge sjene uvijek kad mi krene/Od radnih akcija, stabilizacija i rata/privatizacija i zatvorenih vrata tvornica, oduvijek mi za petama…“. Tako je pjevalo "Hladno pivo" i dalo pravu dijagnozu o sveprisutnosti politike kojoj, očito, ne može pobjeći ni (popularna) glazba. Klišeji vele da postoje „glazbenici eskapisti“ i „glazbenici savjesti“.
Točnije oni čije će skladbe imati nazivnik „udri brigu na veselje“ i oni drugi koji će nastojati svojom glazbom i stihovima kazati i ponešto – često veoma kritično – o svijetu oko sebe. Na prvu će vam sigurno na pamet pasti protestni američki folk pjevači poput Woodieja Guthriea i Petea Seegera, veliki Bob Dylan, ali i – zašto ne – Štulić i Jajo, i Thompson i TBF, i El Bahattee i Edo Maajka....