“Jebeš Ramba“, usklikne policajac Taggart (John Ashton) nakon što njegov kolega Billy Rosewood (Judge Reinhold) pošalje plotun bazuke u odbjegli kamion i izazove golemu eksploziju, a Axel Foley (Eddie Murphy) se na njegove riječi slatko nasmije od uha do uha. Taggartov komentar je potencijalno dvoznačan u akcijskoj komediji “Policajac s Beverly Hillsa II“ (1987.). Originalni “Beverly Hills Cop“ (1984.) bio je izvorno napisan kao akcijski film i namijenjen za Stallonea, tumača Ramba.
Ipak, Stallone je napustio projekt kad su producentima Jerryju Bruckheimeru i Donu Simpsonu njegove scenarističke zamisli bile preskupe, stoga je neke od njih iskoristio u “Cobri“. “Fuck Rambo“ bi se mogao pročitati kao “odjeb“ megalomanskom akcijskom junaku da na zidovima Billyjeve sobe u drugom “Policajcu s Beverly Hillsa“ ne vidimo plakate njegovog “Ramba II“ i “Kobre“, odnosno da negativku u ovom nastavku ne igra tadašnja “gđa Stallone“ Brigitte Nielsen.
Prije će biti da je posrijedi samo dobra zezancija s konkurentskim likom i njegovim djelom, kakvu su njegovali Stallone i Schwarzenegger. Jer, “Beverly Hills Cop II“ je i sam od izvorne akcijske komedije u “ramboidnom“ finalu postao megalomanski akcić. Gotovo pa akcijski spektakl. “Rambo II s Beverly Hillsa“. U prvom “Beverly Hills Copu“ pucali su samo pištolji, sačmarice i strojnice, a kamioni dizali automobile u zrak. U “Policajcu s Beverly Hillsa II“ kao nabrijanoj reprodukciji izvornika eksplodiraju bazuke i ručne bombe, dok kamioni bivaju dignuti u zrak.
Zasluga je to akcijskog redatelja Tonyja Scotta (“Top Gun“) koji je naslijedio Martina Bresta, stavio nešto veći naglasak na akciju da bi u nastavku takoreći mogao glumiti Stallone i Axela Foleyja približio pojmu akcijskog heroja, premda ga Murphy nije tako interpretirao. “Beverly Hills Cop“ je napisan kao akcija, a režiran i glumljen kao komedija. “Policajac s Beverly Hillsa II“ je komedija snimljena kao akcija, s nizom akcijskih referencija poput one na Dirty Harryja kad Billy uzme magnumčinu u ruke i iznenadi Axela (“Što misliš tko si? Clint Eastwood? Prljavi Rosewood?!“) ili imidža prsate i dugonoge Brigitte Nielsen kao nekakvog ženskog odgovora na Dolpha Lundgrena iz “Rockyja IV“.
No, oba “Beverly Hills Copa“, s naglaskom na original, u žanrovskim su intervalima (re)definirali modernu akcijsku komiku kakvu poznajemo i postali rodonačelnici dotad nespojivih žanrova (“48 sati“ je bio više humorni akcić, a “Smrtonosno oružje“ tek u kasnijim nastavcima počelo koketirati s akcijskom komedijom). Specifično u prvom “Policajcu s Beverly Hillsa“ žanrovska podjela između akcijskog filma i komedije bila je toliko ispresijecana da se čak i veliki filmski kritičar Roger Ebert u recenziji pitao “Is it a comedy or an action picture?“.
Ebert je očekivao valjda nešto poput Murphyjeva prethodnog kinohita “Kolo sreće“ u kojem, uzgred, njegov uličar Billy Ray Valentine na izlasku iz zatvora daje znakovit prijedlog policajcima dok su privodili neku njemu sličnu protuhu. “Policajče, predlažem pendrek“. Prijedlog je na neki način uvažio sam Murphy postavši - kao Axel Foley – najpopularnija verzija njegovih prijašnjih likova s ove strane zakona, posebice Reggieja Hammonda (“48 Hrs“), i to tako što je “stand up“ nastup iz “Saturday Night Livea“ urnebesno prenio u akcijski film.
Axel Foley je prakticirao verbalno pendrečenje negativaca, ali i pozitivaca, s puno bezobrazne i bezobrazno kreativne improvizacije na licu mjesta, karakteristično za Murphyja (banana u auspuhu i scena u baru u prvom filmu, “Prestanite s radovima“ i streljana u drugom…). Foley nije uvlačio jezik u usta znajući da tako nitko neće opaziti kako “sere li ga sere“. Zarazna sintisajzerska tema Harolda Faltermeyera iz “Beverly Hills Copa“ zove se upravo imenom glavnog lika – “Axel F“. Ovo “F“ je inicijal Foleyjeva prezimena, možda i prvo slovo njegova “fuck you/fuck off“ stava prema (žanrovskoj i inoj) okolini i autoritetima, kakav danas slični protagonisti rijetko pokazuju uškopljeni “PG-13“ predikatom.
“Policajac s Beverly Hillsa“ je unio komičnu neozbiljnost u dotad mahom “mrtav-ozbiljan“ žanr i svježinu u tipologiju “macho“ murjaka nalik Dirty Harryju koji nas u “Beverly Hills Cop II“ gleda s plakata “Istjerivača pravde“, postavljenog u Billyjevoj sobi tik do “Ramba II“. Harry je prvo pucao pa onda postavljao pitanja, a Foley istovremeno puca i postavlja pitanja. Njegovi munjeviti verbalni rafali, nepresušni poput Rambovih strojnica, pogađaju metu jednako precizno kao meci. Murphyjeva hiperkinetična izvedba komično je utjelovljenje dinamike akcijskog filma.
Škatulice pop-kulture 80-ih
“Policajci s Beverly Hillsa“ su škatulice američke pop-kulture osamdesetih kojoj su dali obol jednim od najpoplarnijih likova dekade i njegovom zaraznom glazbenom temom. Npr. finalni vatreni okršaj snimljen je u istoj kući kao i završnica “Komandosa“, a Bronson Pinchot je potencijalno od svog lika s istočnoeuropskim naglaskom stvorio Balkija u seriji “Potpuni stranci“. Drugi dio je imao “cameo“ ulogu Hugha Hefnera kojemu Axel upada na “Playboy“ party u potrazi za tragovima (“Samo slijedi svoju kitu“). A poveznice sa Stalloneom idu dalje. U jednom novinskom naslovu u filmu “Tango i Cash“ stajalo je “Beverly Hills Cop“ u kontekstu Tanga. Usput, prema jednoj priči navodno je Stalloneova zamisao bila da se u spektakularnoj završnici prvog filma junak nađe za upravljačem Lamborghinija i zaigra “igru kukavice“ s negativcem u teretnom vlaku, a po drugoj da se radilo o potjeri autima na kraju koje je zlikovac završio na tračnicama pod lokomotivom. Ništa od toga nismo vidjeli u “Kobri“, ali jesmo spektakularniju varijaciju na ovo drugo u “Crvenom usijanju“ (busevi-vlak). “Policajca s Beverly Hillsa III“, skromnog u akciji i komediji, bolje je ne spominjati, no svejedno ne bismo imali ništa protiv dugo odgađane “četvorke“ ako bi bila na tragu prva dva.