StoryEditorOCM

PEPELJUGA Nova princeza u starom ruhu

Piše PSD.
22. ožujka 2015. - 09:44
Film: CINDERELLA; fantazija; SAD, 2015.
Režija: Kenneth Branagh
Uloge: Lily James, Cate Blanchett
Distribucija: 2i Film
Ocjena: ***

Nitko me nikad nije naslikao - žali se Pepeljuga (Lily James) princu (Richard Madden) kad joj ovaj na balu pokaže svoje uokvirene portrete. U filmu “Cinderella“ Kennetha Branagha Pepeljuga, dakle, nije svjesna postojanja istoimena Disneyjeva crtića iz 1950., premda njezina zaigrana tumačica izgleda kao oživjeli animirani lik omiljene “diznijevske“ princeze, poput Amy Adams u “Začaranoj“ (2007.). To ilustrira sva nastojanja (n)ove ekranizacije stare bajke braće Grimm. Posljednjih godina svjedočimo suvremenom trendu autoironičnih filmskih bajki koje razgrađuju poznate motive.

U nedavnom hitu “Into The Woods“ Pepeljuga je bila svojevrsna “runaway bride“, što se može shvatiti kao šala na račun moderne Cinderelle u tijelu Julije Roberts (“Zgodna žena“), kraljević je možda bio gay, a maćeha nije prezala da svojih kćerkama sjecne komadić pete za potrebe isprobavanja srebrne cipelice. Zanimljivo je da taj trend nije začeo simpatični monstrum Shrek (2001.), kako se često ističe, nego upravo – Pepeljuga. U filmu “Jednom zauvijek“ (1998.), Drew Barrymore je u ulozi Cinderelle za 21. stoljeće bila temperamentna individualka, bez problema je kao klinka izdevetala vršnjaka, godinama kasnije princa izbombardirala jabukama i skinula ga s konja vrana, a svoju polusestru zveknula direktom u lice.
Ova samosvjesna mlada dama bila je drukčija od prethodnih inkarnacija Pepeljuge, uključujući i onu Julije Roberts u “Pretty Woman“ (1990.). Slatka Lily James je nasuprot njoj nova princeza u starom ruhu. Zapravo, u Branaghovom filmu jedino je zla maćeha (izvanredna Cate Blanchett) dobila karakterni “upgrade“ s ciljem da njezina motivacija bude jasnija, što je normativ nakon nove “Snjeguljice“ i osobito “Gospodarice zla“. “Maćeha je upoznala tugu, ali nije dala da ljudi to vide“, pripovijeda naratorica, no glumeći na rubu srcobolje i ljubomore Blanchett daje da gledatelj opazi tragičnost njezinog kompleksnog lika koji će “živjeti nesretno do kraja života“ zamjerajući Pepeljugi “mladost, nevinost i dobrotu“, sve što je ona nepovratno izgubila.

Ova tri epiteta upućuju da je Pepeljuga klasična, jednako kao što je takav i film koji se neće ironično zapitati kako to da čarolija nakon ponoći ne prestaje djelovati i na junakinjine staklene cipelice, već započinje bajkovitim uvodom “Jednoć davno...“. Pepeljugina majka (Hayley Atwell) naučila je kćerku da bude “hrabra i dobra“ i vjeruje u sve, od dobrih vila do pričajućih životinjica, a tata (Ben Chaplin) ju je zarazio knjigama s “happy endom“. “Volim sretan završetak, ti ne“, pitala je oca i dobila odgovor “Ti su mi najdraži“.
Novi milenij iznjedrio je nove (animirane) princeze poput onih u “Vrlo zapetljanoj priči“ (2010.), “Meridi Hrabroj“ (2012.) i “Snježnom kraljevstvu“ (2013.), no Branagh se drži klasike znane iz svačijeg djetinjstva koja podrazumijeva dobre heroine, zle maćehe, princa šarmantnog... svega što je Disneyjevu crtiću šezdesetak godina ranije pristajalo poput staklene cipelice. Zbog njegove “Pepeljuge“ kratkometražnom crtiću “Frozen Fever“, koji se vrti ispred filma, nedostaje intrigantnog feminističkog podteksta, za razliku od dugometražnog “Frozena“.

“Cinderella“ bi feministicama mogla zasmetati zato što junakinju vraća u vrijeme Disneyjeva crtića, davno prije “Ever After“, s porukom kako Pepeljugi treba (bogati) muškarac da je izbavi iz okova teškog rada, oslobodi dronjaka “odrpane sluškinje“ i skine pepeo s njezinog krasnog lica, namjesto da se ona sama za sebe zauzme, osobito u trenutku kad iz ravnih cipela uskoči u dominantne staklene štikle. U stilu, “budi hrabra i dobra“, lijepa izvana i iznutra, i imućni princ će sigurno dojahati na bijelom konju, odnosno dovesti se u sivom “lotusu espritu“ (Richard Gere, “Zgodna žena“) i pokucati na tvoja vrata, makar Branagh preferira brak iz ljubavi, ne dobitka.


No, ne bi nas iznenadilo da feministice, barem one mlađe od 18 godina, prešute prigovore kad ih Branagh uljuljka u neodoljivo nevinu bajkovitu magiju djetinjstva i pokaže kakav bi svijet mogao povremeno biti uz “malo čarolije“, magije iz čarobna štapića dobre vile (Helena Bonham Carter). Scenu Pepeljugina odlaska na bal Branagh snima kao da je posrijedi romansirana maturalna večer iz snova obične, nesretno zaljubljene tinejdžerke koja se boji da čari neće “trajati vječno“ i da će se, kad odzvoni posljednje zvono ponoći, vratiti u javu školske klupe i sve biti kao prije. Za mlade Pepeljuge u publici, međutim, nema straha. Branagh voli sretan završetak. Vi ne?

MARKO NJEGIĆ

Radije 'Ljepotica' nego Pepeljuga

Prebacivanje animiranih bajki u igranofilmsko ruho neće stati s “Pepeljugom“. Iduće godine gledat ćemo spektakl “Ljepotica i zvijer“ u kojem će glavnu žensku ulogu ponijeti Emma Watson, Hermiona iz “Harryja Pottera“. Zgodno je navesti da je Emmi ponuđena uloga nove Pepeljuge, no ona ju je odbila.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. rujan 2023 15:58