PAD OLIMPA ‘Umri muški’ u Bijeloj kući

Film: OLYMPUS HAS FALLEN; akcija; SAD; 2013.
Režija: Antoine Fuqua
Uloge: Gerard Butler, Aaron Eckhart
Distribucija: Blitz
Ocjena: ***

Američki akcijski film "Olympus Has Fallen", koji redateljski potpisuje Antoine Fuqua, u kina diljem planeta naizgled kreće u nezgodno vrijeme. Sjeverna Koreja ovih se dana nalazi u medijskom fokusu zbog prekida primirja s južnim susjedima i provođenja nuklearnih pokusa, oštro osuđenih od strane brojnih država. Priopćenje tamošnjeg ministarstva vanjskih poslova navelo je da je nuklearni test "čin samoobrane" i "odgovor na neprijateljsku politiku SAD-a prema Sjevernoj Koreji", odnosno da će Pyongyang poduzeti snažnije daljnje akcije ako Washington "nastavi sa svojom ratobornošću".

Korejske tenzije i tamošnje vojne akcije prisutne su na televizijskim vijestima koje unutar prvih deset minuta "Pada Olimpa" gleda nekadašnji čuvar prvog čovjeka Amerike Mike Banning (Gerard Butler), ne sluteći što se sprema nekoliko trenutaka kasnije. Naime, prilikom susreta premijera Južne Koreje i američkog predsjednika Benjamina Ashera (Aaron Eckhart) Bijela kuća biva napadnuta. Sjevernokorejski komandosi, na čelu s Kangom (Rick Yune; negativac iz Bond-filma "Umri drugi dan"), munjevitim jurišem okupiraju "Olimp".
Desant usred bijela dana Antoine Fuqua orkestrira s neskrivenim aluzijama kaosa i panike 11. rujna 2001. Akcija je režirana veoma impresivno, specijalno u trenucima kad Fuqua ne poseže za računalnim efektima koji bodu oči. Masivni neprijateljski bombarder ruši američke mlažnjake, leti tik poviše washingtonskih spomenika i bljuje vatru po svemu što se kreće, ostavljajući visoki "body count" kolateralnih žrtava. Bombarder jedva jedvice biva oboren i prepad se iz zraka seli na tlo. Teška artiljerija pretvara Bijelu kuću u švicarski sir, američka je zastava izbužana...

"Najsigurniju kuću na svijetu" Kang i podanici uspijevaju zauzeti za ravno 13 minuta i izazvati talačku krizu prve klase, zatočivši predsjednika, ministricu obrane (Melissa Leo) i šačicu dužnosnika. Televizije javljaju kako je udar na Bijelu kuću bučno pozdravljen na Bliskom istoku. Amerika je na koljenima, zvjezdice na njezinoj zastavi ugasle i situacija bi mogla eskalirati u sukob bojevim glavama, što potpiruje Kang, izrazivši htijenje da SAD postane "hladna, tamna nuklearna pustopoljina". Negdje do polovice "Olympus Has Fallen" je politički provokativan akcić u kojem američkog predsjednika devetaju, premijer Južne Koreje dobiva metak u čelo od "sjevernjaka" itd.
Međutim, iskusni akcijski redatelj ("Dan obuke", "Savršena meta") i scenaristički duo Creighton Rothenberger-Katrin Benedikt kao da su snimajući film naslutili aktualna koškanja na relaciji triju država, pa su na vrijeme povukli kočnicu kontroverzija i tako ublažili izbor momenta za njegovo puštanje u kina. Nakon što je "Pad Olimpa" eksplodirao ovog vikenda u kinima, napetost između vojnih velesila mogla bi se samo na prvu loptu malčice pojačati i nastojanja za denuklearizaciju Korejskog poluotoka pasti u vodu. Kang je (o)karakteriziran kao teroristički vođa paravojne formacije - ne nekakav filmski "izaslanik" Kim Jong-una - koji želi "ujediniti naprednu Koreju" i srdit je na SAD jer mu je majka stradala od američke bombe dok je bio dijete.

Tvrdokorni filmofili mogli bi reći kako pogrešan tajming zapravo ima unutarnju logiku: "Olympus Has Fallen" je "Die Hard" tip spektakla, a akcijskom junaku Johnu McClaneu (Bruce Willis) govorili su da je "krivi čovjek na krivom mjestu u krivo vrijeme". Fuqua publiku vraća natrag u devedesete kad su na visokoj blockbusterskoj cijeni bili filmovi ovakvog đira, oponašatelji McTiernanova akcijskog remek-djela "Umri muški" (1988.) s premisom o teroristima koji zauzmaju neki klaustrofobični prostor ili izolirano prometalo nesvjesni da će im glave doći akcijski junak "slučajno" zatečen na istom mjestu.
Umiralo se muški u putničkom zrakoplovu ("Putnik 57"), na bojnome brodu ("Opsada"), u hokejskoj areni ("Iznenadna smrt"), vlaku ("Opsada 2")... U otetom avionu čak je i predsjednik Amerike vodio "diehardovsku" bitku s teroristima (Harrison Ford, "Air Force One"). Benjamina Ashera u prvoj sceni Fuquina filma vidimo kako u ringu sparira s Mikeom Banningom, no za junačenje u "Padu Olimpa" odgovoran je isključivo potonji. Kako to obično biva, Banning je bivši specijalac, poput Caseyja Rybacka (Steven Seagal) u "Opsadi" (1992.).

"Pomicat će planine kako bi spasio predsjednika", čujemo opis heroja koji u svojim rukama drži sudbinu taoca i nacije koja je "najjača kad je na kušnji". Na tragu Seagala u "Under Siege", Banning uspostavlja vezu s vojnim stožerom i "kriznom sobom", konkretno predsjednikom kongresa (Morgan Freeman), vršiteljem dužnosti vrhovnog zapovjednika Amerike. Banning postaje njegovo oko i uho na terenu, usput gomilajući leševe korejskih dušmana, ali i izdajnika u domaćim redovima koji su se - hrabro! - drznuli prozvati predsjednika zbog "globalizacije i jebenog Wall Streeta".


Neke su scene doslovce preuzete iz "Umri muški", primjerice napad "domaćih" snaga na zgradu i eksplozija krova koja odjekne bučno i povlači sa sobom helikopter, a junak je uspijeva za dlaku izbjeći. Ipak, činjenica da je dobio priliku vojevati u Bijeloj kući daje Banningu odriješene ruke da glavu jednog terorista razbije bistom Abrahama Lincolna. Amerikanci će u sličnim scenama zasigurno pljeskom bodriti Gerarda Butlera koji takvim činovima doziva propatriotske junake osamdesetih u boju protiv ljutih neprijatelja, Chucka Norrisa ("Nestali u akciji") i Sylvestera Stallonea ("Rambo III").

Butler se bolje snalazi u "seagalovski" brutalnim egzekucijama i fizičkoj akciji, koju gura koliko može u ova teška vremena za žanr, nego u sipanju "willisovskih" pošalica ("A da se ti i ja igramo odjeba? Ti odjebi prvi!"). Možda zato dijelom posuđuje pojedine "one-linere" iz McTiernanova hita, tipa "Imaju dovoljno eksploziva da...", ali u nastavku rečenice dodaje "... zaustave vojsku", umjesto "... dignu u zrak i jednog Schwarzeneggera". Trebao je biti domišljatiji i Švarcija zamijeniti s, recimo, Willisom kako bi napravio "diehardovski" puni krug.

Stiže i 'White House Down' Koliko su lokacije za "Die Hard" akcije iscrpljene, bilo je pitanje dana kad će na red doći i Bijela kuća. Hollywood se za čekanje odužuje s čak dva "Umri muški" u Bijeloj kući filma. Ovoga ljeta izlazi i akcijski spektakl "White House Down" u režiji Rolanda Emmericha koji ima fetiš na Bijelu kuću; raznio ju je u "Danu nezavisnosti". Emmerichov akcijski junak je popularni Chaning Tatum, a predsjednika Amerike glumi tamnoputi oskarovac Jamie Foxx, što film čini aktualnijim od "Olympus Has Fallen".

Vjeran 'Die Hard' formuli "Olympus Has Fallen" je vjeran "Die Hard" formuli. Svakako vjerniji od posljednjih izdanaka popularnog serijala, naročito petog i najslabijeg dijela. Ljubitelji akcijskog žanra mogli bi tijekom gledanja filma u vlastitoj glavi "zavrtjeti" Brucea Willisa na mjestu Gerarda Butlera, projicirati njegovu akcijnost isključivo kroz prizmu stare škole i CGI efekte u potpunosti zamijeniti kaskaderskim scena. Uz neuvjerljivu kompjutersku grafiku, mana Fuquina akcića je i slabo osvjetljenje u interijerima koje skriva dobar dio akcije i borilačke koreografije sve propulzivnijeg J.J. Perryja ("Obračun među plaćenicima"). Svejedno, fanovi žanra dočekali su "Pad Olimpa" raširenih ruku, no to je vjerojatno više zato što se ovakav tip filma danas rijetko snima, a u devedesetima bi bio jedan u nizu i smjestio se po dometima negdje između "Opsade" i "Putnika 57".