U KNJIGAMA se umire čak i više nego u stvarnome životu. Dapače, nekim žanrovima smrti su upisane u DNK. Recimo, krimićima. Pisci detektivske literature do danas su isprobali što- šta, poigrali se sa svim konvencijama te prozne vrste, samo jednu stvar nitko nikada nije se usudio učiniti: naime, napisati knjigu bez leša. Umire se, nadalje, i u djelima znanstvene fantastike - i to ne pojedinačno nego masovno, u intergalaktičkim ratovima nestaju čitavi planeti - potom, u povijesnim romanima, ratnima, dabome, čak i u ljubićima. Tamo možda i najviše. Sve te književne smrti čitatelj ne prima teška srca, naučio se s njima nositi do te mjere da bi osjećao kako mu nešto prevažno fali ako bi do- čitao libar ne saplićući se o makar jedno truplo.
No, kad se s pouzdanog tere...