OSMI RAZRED Filmčina s prištićima

"Ne možeš biti hrabar ako nisi uplašen." – "Osmi razred" (2018.)

Osmi razred osnovne škole iz današnje se perspektive čini taaaako davno, kao da je bio neki drugi život. Ma što drugi - treći ili četvrti. Ništa čudno. Naime, rijetko vas nešto i može podsjetiti na završni razred osnovne škole. Obično se snimaju filmovi (u novije vrijeme i serije) o srednjoškolcima, najčešće maturantima.

Ipak, svatko čuva neka svoja (o)sjećanja na to razdoblje života, a neka od njih će ponaosob, poput nekog intimnog "flashacka", oživjeti jedan od najboljih filmova prošle godine, gorko-slatki "Osmi razred". Filmčina s prištićima djeluje kao prednastavak najboljih modernih srednjoškolskih "teen" filmova.

Ili, superjunačkim rječnikom, njihov "origin story" - od onih Johna Hughesa ("Lijepa u ružičastom"), preko "Američke pite" i "Superbada", do "Imati sedamnaest" i "Lady Bird". Dakako, današnji osmaši danonoćno vise na internetu i "skrolaju" po statusima na društvenim mrežama.

U fenomenalnoj sceni koja, ozvučena Enyinom "Orinoco Flow (Sail Away)", u nekoliko minuta dosad najperfektnije sumira čitavu internet-generaciju, montaža Instagram-YouTube-Snapchat... aktivnosti s ekrana laptopa i pametnog telefona protagonistice Kayle zrcali se na njezinom mladom prištavom licu.

Radi to i još jedna izvrsna scena: tijekom pokazne vježbe u slučaju pojave potencijalnog naoružanog uljeza u školi, klincima se nalaže da se sakriju ispod klupa, kamo će se sklupčati s mobitelima u rukama i buljiti u osvjetljene ekrane čekajući prestanak opasnosti.

No, biti osmaš i tinejdžer nije puno drukčije nego prije. Školske/razredne hijerarhije i dalje postoje, a i pritisak je još uvijek isti: kako se uklopiti, a ne osramotiti, kako biti svoj, kako se eksponirati i biti samopouzdan. To su neke od tema o kojima Kayla snima YouTube videa slabe "klikanosti", izražavajući se i savjetujući sama sebe, ne samo "sljedbenike", dok crpi priču iz svog iskustva.

Razlika je samo što današnji tinejdžeri vode dva života pa im je još teže - pravi i onaj na društvenim mrežama (FB, Instagram itd), gdje se sve čini bolje jer pošto-poto moraju glumiti da su super i "cool" te za to skupiti što veći broj "lajkova" popularnosti.

Svejedno, neovisno o tome jeste li baš vi bili kao introvertirana heroina filma "Eight Grade" (spol je nebitan, bitna je karakterizacija) ili ste nekog takvog viđali na školskim hodnicima ako nije išao u vaš razred i bio vam prijatelj, velika je šansa da ćete (ponovno) osjetiti sve što osjeća osmašica Kayla u odličnoj interpretaciji Elsie Fisher.

Podsjetiti se i bolje razumjeti ondašnjeg sebe ili nekog vršnjaka, zapravo se/ga vidjeti sadašnjim očima. Ukoliko ste roditelj, mogli biste se poistovijetiti s Kaylinim ocem Markom (Josh Hamilton) i shvatiti kroz što sve prolazi vaš(a) osmaš(ica) i zašto vas "isključuje" iz svog života.

Dugometražni prvijenac glumca Boa Burnhama (sporedne uloge u "Ludoj djevojačkoj" i "Mojoj ljubavnoj priči") savršen je film za aktualne osmaše i njihove roditelje koji su zaboravili kako je to pohađati osmi razred, točnije zadnji tjedan osmog razreda. Razumije Burnham i roditelje.

Kad Kayla kaže da će jednog dana kad odraste možda i sama imati kćer i da bi bila tužna ako bi bila kao ona, njezin otac će održati krasan očinski govor na tragu onog iz "Skrivene ljubavi". Međutim, ovo je ipak Kaylin film, a Burnham prilazi maksimalno blizu brzokucajućem srcu i krhkoj duši osmašice, pokazujući kako funkcionira njezin mentalni sklop u jednom od najtežih životnih razdoblja kad sve izgleda kao drama, "život ili smrt" situacija.

A često i jest (igra "istina ili izazov" sa srednjoškolcem na zadnjem sjedištu njegova auta), makar s dozom komedije (banana i YouTube videa o oralnom seksu). Kamera Andrewa Wehdea je takoreći cijelo vrijeme uz Kaylu ili iza nje, čak i zaranja s njom u bazen da joj pruži podršku i ne ispusti je iz vida, ponašajući se poput brižnog roditelja.

Podrška joj treba (i) u toj sceni: Kayla je pozvana na tulum najpopularnije djevojke u školi Kennedy (Catherine Oliviere), a njezin strah od pridruživanja vršnjacima koji se zabavljaju krajnje je dodirljiv, među ostalim i zato što se srami svoga tijela i dvodijelna kostima, zbog čega spas pronalazi u bazenu s vodom do grla.

Ovako kako Burnham prati Kaylu, s leđa, pratio je Darren Aronofsky "hrvača" Mickeyja Rourkea. Ima to smisla: heroina se hrva s tinejdžerskim životom pokušavajući ga preživjeti. U filmu su uposlene sve njezine emocije. Tuga, sreća, bijes...

Emocije koje su bile animirane i pokretale crtić "Izvrnuto obrnuto", također osovljen oko podijeljenih osjećaja djevojčice približne dobi. Ovdje ne vidimo emocije, ali osjećamo da se bore u Kaylinoj glavi, i to dok se voze na pubertetskom "rollercoasteru".

"Moj život je kao da sam konstantno u redu za 'rollercoaster', ali nikad nemam onaj osjećaj koji imate nakon što je vožnja gotova", kaže Kayla. Vožnja zvana odrastanje za nju je upravo počela: na korak je do srednje škole koju će u jednoj sceni posjetiti da iskusi na trenutak kako će joj biti iduće godine.

Do kraja filma ona će shvatiti da otvara novo neminovno, ali i nesigurno poglavlje u knjizi života. "Osnovna je kao neki početak, odrastanje će se dogoditi pa se nemojte odupirati", govori Kayla. Odrastanje joj se događa i Kayla tek postaje Kayla. Divan "touch" filma su videa koja Kayla snima samoj sebi.

U prvom osnovne je snimila video za sebe u osmome. Sada na prijelazu osnovne u srednju snima video za sebe kao maturanticu. "Jedva čekam da postanem ti", poručuje starijoj sebi. Ne bismo imali ništa protiv da se Burnham, u stilu Richarda Linklatera, vrati Kayli za četiri godine i snimi nastavak njezina odrastanje.