NOŽ U LEĐA Ubojstvo, napisao je... Rian Johson

Piše Marko Njegić
Noz-u-ledja12

Casting godine okupljen je za film "Knives Out". Daniel Craig i Chris Evans, Jamie Lee Curtis, Don Johnson, Toni Colette, Michael Shannon, Christopher Plummer, Ana De Armas... Poznate glumce stare, srednje i mlađe garde s hollywoodske "A" liste pred kamere je priveo Rian Johnson.

Svakim idućim filmom ovaj redatelj i scenarist povećavao je budžet i/li broj zvijezda po metru kvadratnom filmskog seta (krimi komedija "Braća Bloom", SF akcijski triler "Looper"), da bi od nezavisnog autora niskobudžetnih ostvarenja ("indie" prvijenac "Cigla") dogurao do režisera franšiznih megaspektakala ("Ratovi zvijezda: Posljednji jedi").

Danas je on jedan od onih filmaša čije ime na plakatu "prodaje" film zajedno s glumcima. "Detektivska priča Riana Johnsona", stoji natpis tik ispod imena zvučne glumačke ekipe i na "jumbo" posteru "Noža u leđa", ispruženom od vrha do dna južne fasade prodajnog centra "Joker", odakle nas je donedavno gledao zadnji "Terminator".

Dakle, ovo je jedan od najočekivanijih filmova sezone zbog zvjezdanih glumaca, ali i Johnsona. Mnoge, naime, zanima njegov prvi projekt nakon "Star Warsa". "The Last Jedi" je najdivizivniji film u hit-serijalu, blockbuster koji je podijelio fanove i stekao dosta "hejtera", s njime i Johnson.

Mnogi fanovi "Ratova zvijezda" su "na nože" s Johnsonom: naoštrili su svoje oštrice u komentarima na društvenim mrežama i zabili ih u njegova leđa. Možda je Johnson upravo zato naslovio film "Knives Out" i napravio prijestolje mahom od različitih noževa, nalik onom "željeznom" u seriji "Game Of Thrones", koje se često nalazi u pozadini kadrova. Ipak, "Nož u leđa" pokazuje da je Johnsonovo pero ubojitije od "hejterskih" (i svjetlosnih) mačeva.

Ne bi nas iznenadilo da Johnson peška nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij pa "hejteri" neka "hejtaju". Realno, "Knives Out" nije "oskarovski" projekt, ali jest dobrodošao prilog starom dobrom repertoarnom "crowd-pleasing" filmu koji kao da se polako vraća u kina ("Izazivač: Le Mans '66."), a nije pupčanom vrpcom vezan za specijalne efekte i povezane franšizne svemire.

Johnson je angažirao najmanje dva glumca iz takvih filmova, aktualnog Jamesa Bonda i Kapetana Ameriku (Craig, Evans), koketira on i s Agathom Christie, autoricom serije detektivskih romana, ali ne razmišlja hollywoodski "franšizno", premda privatni istražitelj Benoit Blanc zaslužuje svoj serijal više od Herculea Poirota u tumačenju Kennetha Branagha.

"Nož u leđa" je duplo bolji film od novog "Ubojstva u Orient Expressu", o Netflixovu filmiću "Murder Mystery" s Adamom Sandlerom i Jennifer Aniston da ne govorimo. Ozbiljni, dvije godine stari Branaghov "Murder On The Orient Express" imao je Poirota nadomak karikature, puhao se blockbusterskim produkcijskim vrijednostima i bio zainteresiraniji za budžetirane eksterijere od trilerskih krupnih planova pa je kamera milovala vlak kao da je "Titanic" dok putuje digitalno (re)kreiranim prostranstvima.

Neozbiljni ovoljetni "Murder Mystery" Kylea Newachecka pokušao je, pak, pomiriti komediju i misteriju guranjem Sandlera u krimić Agathe Christie i Poirota pretvorio u nezrela komedijaša, a metatekstualno i autoironično poigravanje filma s žanrom na koncu se više-manje svelo na proklamaciju "batler je ubojica".

Netko bi mogao reći da je na korak do karikature i egoistični šoumen Benoit Blanc, američki Poirot u odijelu od tvida i tumačenju Craiga s još "južnjačkijim" Kentucky-naglaskom u odnosu na njegov lik iz filma "Logan Lucky", no detektiv je tako i napisan, ne samo interpretiran.

Znači, ozbiljno-neozbiljni "Knives Out" je unaprijed zamišljen kao (pametna) Agathe Christie zezancija i nije to "nenamjerno" postao. Sličan pristup imao je i "Murder Mystery", no um njegovih scenarista nije bio oštar poput noža kao Johnsonov kod kojega, za početak, nema batlera da bi isti mogao biti ubojica, ali ima klasne politike koja žanr prilagođava 2019. i filmu daje društveni "Get Out!" podtekst.

Privilegirani članovi obitelji ne mogu zapamtiti odakle je točno iz Južne Amerike njegovateljica Marta (sjajna De Armas) i razbacuju se s Ekvadorom, Paragvajem, Brazilom, a navodno je vole, da bi je počeli mrziti kad joj glava familije ostavi sve u oporuci.

Nitko u "Nožu u leđa" ne čita "murder-mystery" romane kao Anistoničin lik, ali Johnson ih je bolje pročitao od Newachecka. Nagledao se i ranog Hitchcocka i prisvojio njegov osjećaj za marketing; upravo je predstavio crno-bijeli foršpan i u njemu odigrao ulogu naratora.

"Knives Out" je lako mogao biti c/b film, klasik žanra, što će jednom možda i postati. Priča je klasična složenica Agathe Christie i ispričana u duhu "whodunit" žanra, sveprisutnog u (žanrovski) samosvjesnom filmu koji ga modernizira i metatekstualno subvertira.

Istražuje se smrt bogatog i slavnog pisca krimića Harlana Thrombeyja (Plummer), autora živopisno naslovljenih romana poput "Tisuću noževa i "Krava i sačmarica", koji je pronađen mrtav u kućerini s tajnim prolazima i skrivenim prozorima nedugo nakon što se familija okupila za njegov 85. rođendan.

A u jednoj sceni likovi gledaju seriju "Ubojstvo, napisala je" s Angelom Lansbury. Ubojstvo, napisao je... Johnson. Možda i - samoubojstvo. Sve upućuje na to u slučaju Harlana; pisac je naizgled sam sebi prerezao vrat. Opet, tko na taj način diže ruku na sebe?! Pita se to Blanc, ugledni detektiv koji je dobio članak u "Esquireu" o kojem je "tweet" pročitala Harlanova snaha (Collette). "Tweet", ne članak.

Sumnjičavi Blanc, "zadnji gospodin među istražiteljima", sumnja na zločin i sluti da ga je ubio netko od razmaženih članova obitelji, posebice što su dali slabašne alibije i nerijetko prilikom ispitivanja pobijaju priče onog drugog. "Svi mogu biti lažovi", usklikne Blanc. Dobro, "skoro" svi.

Sigurno je da ne laže Harlanova njegovateljica Marta koju pomisao na laž navodi na - povraćanje. Doslovno. Jako zgodan "touch". Marta je zadnja vidjela Harlana prije smrti, ali nakon prvog "rigoletta" u trenu od "glavne osumnjičene" postaje "nemogući počinitelj". Blanc je imenuje za neslužbenu pomoćnicu.

"Watsone, igra je počela", najavljuje "CSI: KFC" detektiv kojeg je, interesantno, angažirao nepoznati netko. Tko? To je misterij jednak onome tko je ubio Harlana, ako je ubijen. U otkrivanju misterija leži inteligentna zabava za Blanca i gledatelja koji pokušavaju dokučiti što se dogodilo i pogoditi tko je kriv(ac) na temelju danih tragova.

Sve što Marta potencijalno skriva, gledatelj i Blanc otkrivaju u prvom činu, no to su samo fragmenti istine koje skupljamo na temelju proturječnih, nedosljednih prisjećanja likova na posljednju večer kad je Harlan viđen živ. Nema tko se nije svađao ili nadvikivao s Harlanom, tu su znakovite riječi tipa "Ne kažeš li joj, ja ću...", a u igri je i njegova oporuka.

Puno toga je u naznakama, što potencira montaža flešbekova i promjena perspektiva. Christie se negdje odgore sigurno zadovoljno smije i vjerojatno bi voljela ovaj film, kao i Harlan koji ga je možda i napisao. Pronicljivi redatelj voli njezin/njegov žanr kao što Harlanove romane voli jedan (Noah Segan) od dva policajca (LaKeith Stanfield) zadužena za slučaj.

I uživa se poigravati s žanrom i gledateljima kojima izmiče tepih pod nogama taman kad misle da su skužili kako stvari stoje, da bi shvatili kako nešto nedostaje ili se ne uklapa. Slučaj je, doista, kao "rupa od krafne unutar rupe od krafne", kako opiše Blanc.

Međutim, "Nož u leđa" nema rupa u scenariju, stoga iako Harlanova kći Linda (Curtis) kaže kako "neprestano očekujem rasplet nakon kojeg će sve imati smisla", kraj je smislen i zadovoljavajući, ali i ne samo to. Posljednji kadar filma jedan je od najnezaboravnijih ove godine.

Amaterska produkcija o povratu poreza

Film je sočno napisan. Čitanje oporuka Blanc uspoređuje s "amaterskom produkcijom o povratu poreza", a kad kazeta sa snimkom nadzorne kamere bude stavljena u video, netko će reći da "izgleda kao japanski horor".

#CINEMARK