StoryEditor
KolumneVIJESTI I KONTEKSTI

Naš prijatelj Azimov i prepreke većoj rusko-hrvatskoj ljubavi

Piše Višnja Starešina
23. svibnja 2017. - 14:05
rgx time: 8.7976455688477E-5

Danas je izborna šutnja koja obvezuje. Srećom progovorio je opet (za RTL) naš prijatelj, ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov. A njega uvijek rado slušamo. Kada nam se oglasio posljednji put u veljači ove godine, u onoj svečanoj odori koja tako podsjeća na vojnu s pripadajućim ordenima, poručio je da Rusija, odnosno njezine državne banke Sberbank i VTB više neće kreditirati dugove "Agrokora". I krenuo je slom "Agrokora". Počeo je i javno pucati trgovačko-prehrambeni div koji kontrolira proizvodnju i trgovinu hranom u cijelom „regionu“, koji je potresao hrvatski gospodarsko-politički sustav i otvorio strateško pitanje: tko će nakon Todorićeva "Agrokora" preuzeti taj nadzor nad hranom?


Nama je žao...


No ovaj put je veleposlanik Azimov, naš prijatelj Anvar, govorio drukčije. Kako priliči uoči ministarskog susreta Sergej Lavrov – Davor Ivo Stier sljedećeg tjedna u Moskvi, govorio je kao promotor trajnog rusko-hrvatskog prijateljstva, izrazio nadu da će ruske banke nastaviti pomagati "Agrokoru" da se stabilizira jer to znači i stabilnost države. Uvjeravao nas da nikakav drugi interes Rusija u tome nema osim hrvatske stabilnosti i da nikada ne bi koristila svoju političku snagu za ucjene.

Osobito ne za ucjene prijatelja, poput Hrvatske. Izrazio je žaljenje što 7-8 godina nije bilo aktivnog političkog razgovora između Hrvatske i Rusije (čitaj susreta na vrhu) i izrazio želju da Rusija postane značajan investitor u Hrvatskoj. Uz to, Rusija se u posljednje vrijeme postavlja i kao zaštitnica ne samo Srba već i Hrvata u BiH, pa i Azimov naglašava rusku vjernost Daytonskom sporazumu. Što reći našem prijatelju Anvaru osim da mi to prijateljstvo bez interesa i ucjena zbilja cijenimo. I da nam je zbilja žao da tako, bez ikakva interesa ruske državne kompanije i državni tajkuni rasipaju novac ne bi li postali vlasnici strateški osjetljivih točaka na Jadranu ili u Podunavlju, koje je markirala još bivša JNA preko bivših vojnih objekata, ili suvremeni kapital preko "Agrokora"…

Više volimo da naši ruski prijatelji imaju profit, da zarađuju kod nas. Zbog prijateljstva i transparentnosti više bismo voljeli i da kao dvije prijateljske države imamo redovite kontakte na političkoj i diplomatskoj razini, nego da nam primjerice na čelu ureda za raspolaganje državnom imovinom (bivši DUUDI i bivši Mladen Pejnović) sjedi uspješni povratnik iz krupnog ruskog biznisa, bez sigurnosne provjere, jer zakon to ne traži. Doduše, nije to samo do našeg prijatelja Azimova, već uglavnom do njegovih hrvatskih prijatelja i prijateljica.

Naš prijatelj Anvar bi morao znati da nam uopće ne smeta što su naši susjedi Srbi (uvijek bili) bliži ruskom srcu nego što smo to mi. Poštujemo i izbor srca i povijesne veze. Drago nam je i što naši prijatelji Rusi vole naše more. Tko ga ne bi volio? Ali ne volimo kad ta prevelika ljubav i ulaganja bez interesa počinju prelaziti u prijetnje i nasilje, kao što to imamo prilike gledati u Crnoj Gori posljednjih godina, kada njezinu volju za pripadanjem zapadnom svijetu ruski prijatelji kažnjavaju u rasponu od prijetnji destabilizacijom do pokušaja stvaranja kaosa za izbore. Volimo i da naši ruski prijatelji brinu za ravnopravnost i opstojnost Hrvata u BiH, ali nam se manje sviđa mogućnost da ta nova rusko-hrvatska prijateljstva počivaju na starim suradničkim iskaznicama iz razdoblja jugoslovensko-sovjetske suradnje i staroj viziji jugoslovenskog političkog prostora.
Nije potrebno izmišljati nove povijesne priče o tome koliko je Rusija pomogla hrvatskom osamostaljenju i obrani. Jer trgovina oružjem je ipak stvar trgovaca i starih obavještajnih veza. A ne pomoći. Istina je da Rusija nije ničim bitno naškodila hrvatskom osamostaljenju i obrani, što je već jako puno.


Zapljusnuo nas val...


No znamo i da je tad bila zaokupljena vlastitim problemima, pa se u naše nije osobito miješala. No nije mi simpatično u tom prijateljskom valu, kojim Azimovljeva Rusija preplavljuje ne samo Hrvatsku već cijeli prostor od Vardara do Triglava, to što se novo prijateljstvo pokušava graditi na starim temeljima boljševičke revolucije i suradnje bivših komunističkih režima. Nemoguće je ne primijetiti da je s jačanjem ruske ljubavi i Hrvatsku zapljusnuo snažan boljševičko-antifašistički val, baš kao što se to događa u svim državama iz bivše sovjetske sfere interesa.

I drugo, kad se već šetamo tragovima rusko-hrvatskog prijateljstva, primjerice u Zagrebu, bilo bi primjerenije susresti (nepostojeće) spomenike nobelovcima Andreju Saharovu ili Borisu Pasternaku, nego (postojeće) spomenike simbolu sovjetske vojne snage Juriju Gagarinu i piscu Aleksandru Puškinu od kojeg je postumno napravljen boljševički književni kult. Među prijateljima se to može reći. Prijatelji bi to trebali razumjeti.


Azimov je izrazio nadu da će ruske banke nastaviti pomagati 'Agrokoru' da se stabilizira jer to znači i stabilnost države

Izdvojeno