Morala je protagonistica romantične komedije oboljeti da bi, ironično, rom-com žanr ozdravio. Upravo to se događa u filmu “Moja ljubavna priča“, snimljenom prema gorko-slatkoj romaničnoj životnoj priči “stand-up“ komičara pakistanskog podrijetla Kumaila Nanjianija. Studenticu Emily Gordon (Zoe Kazan) pokosit će misteriozna bolest i nesretnica će, zbog rijetke plućne infekcije, završiti u induciranoj komi. Kad se to dogodi, Kumail će djelovati na dva polja i izvlačiti i nju i rom-com iz kome.
Romantične komedije uglavnom su postavljene kao (pre)idealizirane eksapističke bajke za “diznijevske“ princeze u mraku kinodvorane. U njima je sve redovito krajnje filmično i nerealistično, izuzeto iz pravoga života. “The Big Sick“ izvrće rom-com postulate već samom činjenicom da je utemeljen na stvarnoj priči, ma koliko god ona djelovala filmskom, te iznenada ukomiranom Emily kao svojevrsnom Uspavanom ljepoticom u izvedbi talentirane mlade glumice koja ostavlja snažan dojam otkako je Kumaila izbacila iz “stand up“ takta i zajedno su pokušali gledati “Noć živih mrtvaca“ da je na neki način prisutna i kad “spava“.
Romantika i komedija ovdje bivaju naprasno prekinuti pred kraj prve trećine filma i odvijaju se jednosmjerno, bez druge polovice para, čak i nesramežljivo zalaze na teritorij (melo)drame. Mali je mirakul što su iz takve ljubavne priče glumac/koscenarist Nanjiani i redatelj Michael Showalter uspjeli izvući žanrovski “crowdpleaser“. Jamačno to ima veze s Kumailovom filozofijom “ponovno komedija, cijelo vrijeme komedija“, odnosno “uvijek s humorom“, makar crnim, u inat bolesti.
Komičar nastoji ne spustiti visoki komičarski gard ni u najtežim trenucima, pa neka (“stand up“) humor filma varira (“Sir je neofen forte i heroin“, “Duhovit si kao prdac na pogrebu“). I prije no što je Emily upala u komu, njihova zabranjena veza je bila prekinuta zbog upitne budućnosti s obzirom da se Kumail “bori s kulturom starom 1400 godina“, tj. njegovi roditelji očekuju da on ispoštuje pakistansku tradiciju i sklopi dogovoreni brak s nekom od Pakistanki koje tijekom filma rade promenadu kroz obiteljsku okuću.
Unatoč svemu tome, Nanjiani i Showalter pronalaze (o)smijeh na nesvakidanjim mjestima plača i tuge. “Gogoljevski“ smijeh kroz suze karakterizira “Moju ljubavnu priču“, film koji život uspoređuje sa “stand up“ komedijom i obratno. Svi “(stand) up and down“ momenti su tu s “bazama“ i suzama na pozornici života, ravnopravno se izmjenjujući u filmu koji postaje i nešto više od pukog rom-coma – angažirana drama o rasizmu. Ili, reklo bi se, rom-com za novoamerički dom.
Naime, budući da je Kumail Pakistanac, kroz film na površinu suptilno izlazi podtekst o rasnoj toleranciji i koegzistenciji različitih kultura, tako potreban za Trumpovu Ameriku. Neki američki kreten će Kumailu iz publike doviknuti “vrati se u ISIS“, a on sam se naglas pravdati kad u restoranu nehotice s ujakom izazove komešanje (“mrzimo teroriste“). Poruka o uzajamnoj trpeljivosti ustvari se proteže kroz Kumailov odnos s Emilynim roditeljima (Holly Hunter i Ray Romano) koji nisu rasisti, ali treba im vremena da prihvate (bivšeg) momka njihove bolesne kćerke.
Mnoge (romantične) komedije bile su osovljene oko neugodne situacije upoznavanja roditelja momka ili cure, ali nijedna ovako kao “The Big Sick“. Neprijatna “meet the parents“ situacija svodi se, znači, na upoznavanja majke i oca (bivše) cure dok ona leži na jedinici intenzivne skrbi, i to je još jedna neobičnost ove romantične komedije. Ispočetka nitko ne zna kako bi se trebao ponašati, posebice otac u neočekivano nijansiranoj (dramskoj) ulozi komičara Romana. Dosta toga što Emilyn otac kaže naglas zvuči glupo, iako je u mislima bilo nedvojbeno smisleno.
Naravno, izuzev mudrog zapažanja na račun internet-trolova i “hejtera“ (“ekipa na netu mrzi i 'Forresta Gumpa', najbolji film ikad“). Odnos glavnog lika s Emilynim roditeljima daje na ekstra autentičnosti filma, doima se realnim i iskrenim, stoga momentalno zaboravljamo sve filmično što je Nanjiani nadodao kako bi filmskije povezao romantično, komično i tragično. Rom-com žanr nalazi se izvan životne opasnosti zahvaljujući “Mojoj ljubavnoj priči“.
Potencijali za Oscar nominacije
Zoe Kazan je najmanje dvaput dokazana unutar žanra romantične komedije (“Ruby Sparks“, “Što ako?“) kojemu se vratila nakon izleta u horor (“Čudovište“). Holly Hunter i Ray Romano su oboje oskarovski potencijali za nominaciju u sporednoj ženskoj/muškoj ulozi, a nije isključeno da se “Moja ljubavna priča“ domogne i još koje kategorije.