Preveden kao “Moj prijatelj Pete“, novi film Andrewa Haigha mogao bi zbuniti potencijalnu publiku. Očekujući priču o prijateljstvu dječaka i konja, klinci i tinejdžeri bit će iznenađeni kad uđu u kino i uvide da je “Lean On Pete“ realistična drama za starije gledatelje. Starije bi, pak, od gledanja mogao odbiti hrvatski naslov sugerirajući dječji film s puno patosa. Ipak, angažman britanskog redatelja Haigha na filmu “Moj prijatelj Pete“ dovoljan je nagovještaj filmofilima kako ovo neće biti jednostavna melodramska “boy and his horse“ priča, niti će u finišu konjičke utrke galopirati manipuliranim emocijama.
I stvarno, film je više od melodrame o prijateljstvu dječaka i konja. Melodrama je tu, ali ona je nijansirana. Tu su i emocije, no one su organske. Film je životan pa makar se ključni zagrljaj odvijao u biblioteci pokraj police s filmskim knjigama. Svatko tko je gledao prethodni Haighov (su)osjećajan, ali ne i (pre)sentimentalan film “45 godina“ s Charlotte Rampling zna na što mislimo. “Lean On Pete“ ne može biti drukčiji od “45 Years“, međutim sličan je Haighov pristup.
Neizgovoreno može reći više od izgovorenog, kao što o likovima govori (i) okolina, njihovo okruženje, od kućanstva do pokućstva. U prethodniku su to bili mahom interijeri, ovdje prednjače eksterijeri. Naime, Haigh sada obuhvaća “širu sliku“ i režira u totalima, no opet njegov je film malen i intiman, s likovima i njihovom interakcijom u krupnom planu. Iz obiteljske kuće malog britanskog gradića prijašnjeg filma Haigh se sada preselio na američki sjeverozapad. “Moj prijatelj Pete“, doduše, počinje svedeno kao “45 godina“.
Redatelj nas upoznaje s Charleyjem (mlada nada Charlie Plummer), tinejdžerom koji živi nadomak siromaštva sa samohranim ocem (Travis Fimmel). Kakav je to život, svjedoči uvodna scena: Charley govori novoj očevoj ljubavnici (Amy Seimetz) kako drži pahuljice u frižideru jer žohari tako ne mogu do njih doprijeti, dok je ocu žao što sinu ne može dati više od 20 dolara za hranu. A da životne, redateljske i glumačke sitnice nanovo njegov film znače, Haigh pokazuje lijepo odigranom scenom doručka koji priprema očeva ljubavnica, odnosno bliskim razgovorom oca i sina te malčevom usvajanju očinskih lekcija iz svijeta odraslih, pa kakvi god oni bili (hodanje s konobaricama).
Nešto uobičajnije roditeljske savjete Charley dobiva od trenera konja Dela (Steve Buscemi) koji će mu ponuditi posao na konjskom trkalištu i oko njega, što ovaj prihvaća kad mu otac završi u bolnici i zarađivanje padne na njegova leđa. Koliko Haigh izvrće gledateljeva očekivanja, potvrđuje i Buscemijev nastup. Kultni američki glumac ulijeće u film s prostotom na usnama kao da je kod Tarantina, ali njegova uloga je drukčija od svega što je dosad glumio. I “Lean On Pete“ ne postaje ono što očekujemo kad se Charley zbliži s jednim od Delovih trkaćih konja na drugo ili trećerazrednim konjičkim utrkama koje su pred izumiranjem, poput nekadašnje Amerike.
To je Pouzdani Pete ili Lean On Pete, tzv. quarter konj koji se utrkuje na 200 metara, a po kojem je film u originalu nazvan. Mogu Del i njegova džokejica Bonnie (Chloë Sevigny) trubiti Charleyju da Pouzdani Pete nije ljubimac, nego “samo konj“ koji “služi za utrku i to je to“, no momak se povezuje s životinjom i odbija prihvatiti mogućnost da - sve sporiji, s umornim nogama - bude prodan ili poslan u Meksiko na klanje ako ne pobjeđuje. “Trkaći je konj, ako nije brz, nema smisao. Nema mu spasa ako su mu noge sjebane“, precizira Bonnie.
Shrvan gubitkom oca i potencijalnim gubitkom Petea, Charley odlučuje pobjeći od Dela i s konjem krenuti na put u Wyoming kod tete Margy (Allison Elliot), a “Moj prijatelj Pete“ mijenja žanrovski registar u film ceste i “americanu“. Nakon Andree Arnold (“American Honey“) Haigh je još jedan britanski filmaš koji je savladao američki žanr, možda i zato što ga je sagledao izvana, kao i samu Ameriku. Kamera Magnusa Nordenhofa Jøncka nasnimala se sjajnih kadrova “malog s konjem“ ispod plavoga neba i ususret zalasku sunca, no Haighova primarna zanimacija je priroda čovjeka, od Charleyja do alkoholičara-beskućnika (Steve Zahn).
Čitav film nosi scena kad Charley dođe kod dvojice mladih veterana (Lewis Pullman, Justin Rain) koje posjete stariji susjed (Dennis Fitzpatrick) i njegova pretila unuka (Teyah Hartley). U pet-šest minuta filma, Haigh je uspio stvoriti tenzije od Charleyjeve zabrinutosti za Petea kad ga mladići žele nasilu jahati, dotaknuti se politike s razgovorom o američkom ratu na Bliskom istoku uz pivo i razviti nježan odnos između izgladnjela junaka i njegove punašne vršnjakinje. Malčeva odiseja američkim prostranstvima za Haigha je putovanje prema samosazrijevanju i (počesto okrutnom) svijetu odraslih, ali i priča o Americi i njezinim ljudima.
Mladi Plummer u usponu
“Moj prijatelj Pete“ je premijeru imao na venecijanskom festivalu, gdje je Charlie Plummer dobio Marcello Mastroianni nagradu za najboljeg mladog glumca. Plummera smo nedavno gledali u ulozi otetog unuka u filmu “Sav novac svijeta“, a njegovog djeda Gettyja je igrao Christopher Plummer koji mu nije u rodu.