Trijumf japanskog animiranog filma nad američkima na Oscarima dogodio se 2003., kad je crtić "Avanture male Chihiro" velikog Hayaoa Miyazakija dobio zlatni kipić u konkurenciji s hitovima "Lilo i Stitch", "Ledeno doba", "Planet s blagom" i "Neustrašivi Spirit". Povijest se ove godine nije ponovila u smislu da "Mirai" Mamorua Hosode pobijedi animirani film o Čovjeku-pauku ("Spider-Man: Novi svijet").
No, da "Spider-Mana" nekim slučajem nije bilo u kategoriji, možda bi Hosoda odnio zlatni kipić ispred "Izbavitelja 2", nastavka "Krša i loma" i "Psećeg otoka". Jednog dana, prije ili kasnije, Hosoda će nedvojbeno snimiti još jedan "miraijevski" crtić za zlatni kipić i dobiti Oscara kao dostojni nasljednik Miyazakija, posljednjih godina vodeći "anime" autor zahvaljujući animacijama kao što su "Djevojka koja je skakala kroz vrijeme", "Ljetni ratovi", "Djeca-vukovi" i "Dječak i zvijer".
Tematski i vizualno "Mirai no Mirai" baštini najbolje od Hosode i Miyazakija ("Spirited Away"), ali i pravi korak naprijed za "anime" i animirane filmove općenito. Japanski animator se specijalizirao za obiteljsku tematiku u crtićima između neba i zemlje, fantazije i stvarnosti, a magijski "anime" realizam definitivno dobiva novo ime s "Mirai". Obiteljski realizam roditeljstva i dječjeg odrastanja povremeno ima fantazijski prefiks "nad", no svejedno je uzemljen u prepoznatljivu stvarnost, rijetko viđenu i unutar igranih filmova.
"Anime" je odraz intime budući da je crtić inspiriran Hosodinim očinskim iskustvima. Fokus je ovdje na djetetu, ne majci ("Tully", "Jedan dan"), premda i animiranu majku vidimo kako doji i kljuca od umora. Crtić je, dakle, sagledan očima četverogodišnjeg Kuna, premda nije namijenjen njegovim vršnjacima, vjerojatno ni dvostruko starijoj djeci od njega, štoviše većinski je za odrasle ili odraslije gledatelje.
Nakon krasne uvodne montaže zaljubljivanja njegovih roditelja i savijanja obiteljskog gnijezda, kojom Hosoda seže prema Pixarovim "Nebesima", kamera se stacionira ispred Kuna. Malac upoznaje svijet oko sebe i dahom zamagljuje prozor u taj isti svijet. Dadilja prekida njegovu zanimaciju i informira ga o povratku majke iz rodilišta: "Mama ti stiže kući". Kad mu se mama pojavi na pragu s bebom, u tom trenutku se sve mijenja za Kuna.
On je navikao biti u centru (roditeljske) pozornosti, ali pažnja se seli na njegovu mlađu sestricu Mirai koju i djed radije fotografira nego njega. Beba je preotela obiteljsku ljubav i to kod malca izaziva ljubomoru, histerične eskapade tipičnog derišta, pa i neprijateljske ispade. U jednoj bolno realističnoj sceni Kun će udariti dojenče po glavi s igračkom vlaka, što je presedan za animirani, ako ne i igrani film.
Ipak, Kun će proći put od razmaženka zločestog prema sestri do dobrog starijeg brata i početi shvaćati svoju ulogu unutar obitelji kad doživi odiseju kroz prostor i vrijeme - na razmeđi "Božićne priče", "Tajnog života Waltera Mittyja" i "Sedam minuta nakon ponoći" - s članovima bliže i dalje familije koji će mu održati lekcije. Kao dječak koji je skakao kroz vrijeme Kun sreće tinejdžersku Mirai iz budućnosti, svoju majku kao nemirnu klinku iz prošlosti, pradjeda, čak i psa pretvorena u princa s repom u jednom od bizarnijih bajkovitih odmaka crtića.
"Brate ne tuci me i ne tjeraj me u suze", poručuje sestra čije ime na japanski, nimalo koincidentno, znači budućnost. U transportacijama Kuna kroz obiteljsku prošlost, sadašnjosti i budućnosti, Hosoda pokazuje najviše mašte, varirajući od smijeha do suza, onako kako variraju emocije djeteta radoznalog da pojmi stvarnost, ali i preplašenog od te iste stvarnosti. Jer, životu se uči se (i) u suzama.
Manifestacija snolikog i košmarnog unutarnjeg svijeta djeteta savršeno se ogleda u scenama kad se kišnica pretvara u duboki ocean, a golemim tokijskim željezničkim kolodvorom prometuju superbrzi vlakovi iz pakla i tu čak i mamica može biti vještica u okicama izgubljenog sinčića. Prednjače, međutim, predivne slike, poput Kunova prvog susreta sa snijegom (jedna pahulja postaje kaplja na njegovu dlanu).
"Mirai no Mirai" doseže vizualnu i emotivnu kulminaciju kad Kun i Mirai, leteći iznad obiteljskog stabla, sagledavaju neke trenutke iz prošlosti familije, sitnice koje ih čine onima tko su danas, možda i sutra. Obiteljsko stablo se grana na prošlost, sadašnjost i budućnost u crtiću o važnosti obitelji u ovom ili onom vremenu.
Sličnosti s 'Izbaviteljima 2'
Koincidencija ili ne, "Mirai" ima obiteljskih sličnosti s "Izbaviteljima 2". U oba crtića otac ostaje kod kuće brinuti od djeci, dok supruga odlazi na posao.