MARSOVAC Houstone, nemamo problem

Film: THE MARTIAN; avanturistička SF drama; SAD, 2015.
Režija: Ridley Scott
Uloge: Matt Damon, Jessica Chastain
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2

“Problem je voda“, napominje u jednoj sceni “Marsovca“ Mark Watney (Matt Damon), američki astronaut nasukan na crvenom planetu poput Robinsona Crusoea. Kasno Mark(o) na polje stiže, reklo bi se naizgled. Upravo je neki dan voda otkrivena na Marsu, planetu najbliskijem Zemlji unutar Sunčeva sustava poznatom po kraterima, kanjonima i planinama, s atmosferom stvorenom da čovjek bez skafandera implodira. Svi se sjećamo košmarnih scena pri izlaganju marsovskoj atmosferi u kultnom znanstveno-fantastičnom filmu “Potpuno sjećanje“ Paula Verhoevena iz 1990. godine u kojem je Mars bio koloniziran.

Otkriće postojanja tekuće vode ukazuje na mogućnost za naseljivost Marsa, baš kao u Verhoevenovu SF trileru. Voda bi se, složni su znanstvenici, mogla rabiti za piće, uzgoj hrane, stvaranje goriva. NASA je sklopu “space programa“ planirala 2030. poslati ljude na “red planet“, a sad bi se misija na površinu Marsa mogla dogoditi i nekoliko godina ranije. Dok se čeka taj trenutak, NASA “gore“ već ima svog “marsovca“ Marka u istoimenu filmu poznatog redatelja Ridleyja Scotta (“Alien“, “Istrebljivač“, “Gladijator“), ekranizaciji bestselera Andyja Weira. Kako je Mark uopće zapeo na Marsu, pitate se?
Tijekom hitnog lansiranja s Marsa zbog oluje, Marka je pogodila krhotina bioantene i ostatak NASA-ine posade, na čelu s Melissom Lewis (Jessica Chastain), evakuirao se bez njega misleći da je mrtav. Ipak, Watney će iznenaditi posadu, NASA-u i čovječanstvo - živ je, ali suočen s nikakvim izgledima na pustom, neprijateljskom planetu udaljenom osam milijuna kilometara od kuće. A da bi ostao i dalje živ do iduće NASA-ine misije na Mars, on odlučuje uzgojiti trogodišnju zalihu hrane na planetu gdje ništa ne raste. “Srećom, botaničar sam“, osokoli se Mark i prione uzgajanju krumpira na temeljima “vlastitog dreka“.

Da bi krumpir (na)rastao, uz gnojivo mu treba i voda koju traži tlo. Kako je “The Martian“ snimljen prije friškog NASA-inog otkrića, Mark na planetu ne nalazi vodu, no uspijeva je stvoriti s obzirom da svoje preživljavanje “znanstveno razrađuje do jaja“. Dakle, na Marsu će poteći voda i u “Marsovcu“, tako da je Scottov visokobudžetni spektakl dobio reklamu u NASA-inoj vijesti o postojanju H20 - koincidentno puštenoj u javnost na početku tjedna u kojem kreće u kinodistribuciju u Americi i svijetu, uključujući Hrvatsku. Ta je reklama urodila plodom pa su se pretpremijerne projekcije u Splitu ove srijede više nego solidno popunile.
Ne bi nas iznenadilo da je objava bila marketinški trik i da NASA vraća uslugu Scottu i studiju 20th Century Fox. Izjava “Neka NASA bude ponosna“ nije slučajno izgovorena u prvih pet minuta filma od strane jednog člana Markove posade. Kao što je vijest vodi dobra reklama za “The Martiana“, tako je i “The Martian“ dobra reklama za NASA-u, njezin ponos i dika. Ispred američkih kina NASA bi komotno mogla postaviti štand za novačenje astronauta koji bi, oduševljeni Markovom izdržljivosti, zasigurno htjeli poći njegovim tragom i reći “Jesam te, Neil Armstrong!“.

Ako je NASA-in filmski šef (Jeff Daniels) isprve prepadnut zbog problema sa svemirskim PR-om zahvaljujući marsovskom brodolomcu Marku, njezin pravi direktor može biti miran, kao što je bio s “Apollom 13“ Rona Howarda, svojevrsnim prethodnikom “Marsovca“. Houston nema problem sa Scottovim filmom, s(p)retnim spojem vizionarske znanosti i znanstvene fantastike, sadašnjosti i budućnosti, onako kako su to prije njega bili Kubrickova “Odiseja u svemiru“ i Cuaronova “Gravitacija“. “The Martian“ nije najviši kalibar navedenih, no predstavlja Scottov povratak u formu (“Exodus“, “Prometheus“, “Robin Hood“...) i još uvijek zorno pokazuje kako su SF filmovi ponekad bliži znanosti od stvarnosti u zamišljanju moguće budućnosti čovječanstva.


U slučaju apokaliptične katastrofe našeg planeta, sve ugroženijeg za život u daljoj budućnosti, spas za čovječanstvo krije se u kucanju na vrata alternativnih svjetova iz svemirskog susjedstva. “Marsovac“ stiže u pravo vrijeme i nudi materijala za razmišljanje i razmatranje pored napajanja očiju Scottovim trodimenzionalnim pregledom prostranih horizonata crvenog planeta i svemira općenito. No, to je je još uvijek i dobar film na temu “survivala“ osamljenih ljudi (astronauta) u bespuću nepoznatog i negostoljubivog teritorija (svemir). Ključna riječ je “osamljenih“. U Markovu samotništvu na Marsu lako je prepoznati usamljenost na Zemlji u otuđenom modernom vremenu komunikacije preko zaslona ekrana, kad rijetko veselje nastupa u trenutku ostvarivanja kontakta putem poruke.

Vratite Scotta 'kući' Krilatica “Marsovca“ glasi “Vratite ga kući“ i filmofili je mogu shvatiti dvoznačno. Kući se ne vraća samo Damonov lik, nego i Scott - kućnom žanru znanstvene fantastike. Ovo je njegov četvrti SF nakon “Aliena“, “Blade Runnera“ i “Prometeja“. Potonji je najslabiji as od Scottova SF-ovskog pokera, no možda dojam popravi najavljeni nastavak franšize. Iron Man i 'Starman' “The Martian“ nema emotivnu snagu kao “Gravity“ ili “Interstellar“, no Scott ga je nakrcao upečatljivim slikama. Jedna od njih je prizor astronautkinje Beth Johanssen (Kate Mara) uhvaćene kroz prozor rotirajuće letjelice u 3D-u. Redatelj je dobro iskoristio i kameru na skafanderu za subjektivne kadrove u krupnijim planovima. Film igra i na kartu populizma kako bi se gledatelj u kinu i blockbusterski zabavio pa povremeno svira akcijske i(li) humorne note, primjerice da Mark poleti poput Iron Mana s potiskom od probijene rukavice skafandera. Odabir glumaca iz “Interstellara“ (Damon, Chastain) i izbor pjesama pokazuju da Scott ima smisla za ironiju - disco glazba je jedina koju Mark ima u staništu, a i zvučnika se čuju “Don't Leave Me This Way“ i “I Will Survive“. Ključna montaža akcije spašavanja, paralelno ispresijecana sa scenama na Zemlji i u svemiru, ozvučena je, pak, Davidom Bowiejem i “Starmanom“.