“Realizam, frende, zajebana stvar“, konstatira Frenki (Frano Dijak) u “Malome“ Antonija Nuića. Do kraja filma Frenki će još barem jednom spomenuti “realizam“, kao ljutu suprotnost virtualnoj stvarnosti iz igrica koje igra njegov sin Mali (Vid Dijak). Situacija u kojoj se Frenki nalazi doista jest iz domene realizma. Osuđeni je diler i odležao je četiri godine u zatvoru. Frenkijeva žena umire od raka i njezini će mu, tvrdi, pokušati oduzeti sina, iako on uporno pokazuje pedagoginjama u školi (Iva Babić, Ksenija Marinković) koliko je Mali napredovao pod njegovom skrbi, pa makar se jednom potukao u samoobrani.
Okvir “Maloga“ je također realističan, rekli bismo tipičan za hrvatsku kinematografiju. Bezizlaznost, crnjak, korupcija… Pa ipak, sve te sastavnice Nuić koristi u žanrovsk...