Umjesto da režira nastavke svojih akcijski usmjerenih kinohitova, drugog "Predatora" ili "Umri muški", nepredvidljivi John McTiernan je na prijelazu osamdesetih u devedesete radije odabrao "Lov na Crveni Oktobar" (1990.), prvu ekranizaciju nekog romana Toma Clancyja.
McTiernan je, međutim, u Clancyjevu bestseleru prepoznao materijal za "mctiernanovski" film: "The Hunt For Red October" nije nastavak "Predatora" i "Die Hard", ali se na njegova prethodna ostvarenja nastavlja jednako dobro kao "Predator 2" i "Die Hard 2", možda i bolje.
Film možemo nazvati prirodnim i iznimno uspješnim nastavkom McTiernanove dotadašnje karijere. Američki filmaš je postigao rijedak redateljski "hat trick" u povijesti komercijalne kinematografije – "Predator", "Umri muški", "Lov na Crveni Oktobar". Pročitajte još jednom naslove ovih filmova postavljene ovako, jedan pored drugoga.
Impresivna niska, zar ne? Štoviše, McTiernanovu trolistu jedino mogu parirati "trojke" njegovih suvremenika Jamesa Camerona i Paula Verhoevena koji su uzastopno, jedan za drugim, u približno istom razoblju snimili "Terminatora", "Aliens" i "Bezdan", odnosno "RoboCopa", "Potpuno sjećanje" i "Sirove strasti".
Podmorničkim rječnikom, McTiernan je u "The Hunt For Red October" nastavio ploviti prvotnim autorskim kursom zacrtanim u "Predatoru" i "Die Hard", filmovima debelo iznad "action movie" standarda dekade.
Bilo je evidentno da McT može izvući snažne izvedbe glumaca neovisno o snazi njihovih mišića i stvoriti punokrvne likove koji koriste mozak koliko i bicepse nadmudrujući se s neprijateljima, te postići nijansiranu trilersku/dramsku tenziju, poigravajući se s pravilima "matičnog" maskulinog akcijskog žanra, nerijetko ih i subvertirajući.
"Lov na Crveni Oktobar" je akcijski triler koji to nije, barem ne u užem smislu. Akcijska je samo izvrsna kamera budućeg "action" režisera Jana De Bonta ("Brzina") koja dinamizira zbivanja, približava se i udaljava od likova, fluidna je i pokretna, miče se i giba, ali nikad nije "treskava".
Do posljednjih dvadesetak minuta, to je gotovo pa akcijski film bez (prave) akcije, onako kao što kapetan ruske podmornice "Crveni Oktobar" Marko Ramius (Sean Connery, možda nikad veći kao glumačka faca), predstavljen ekstremnim krupnim planom, govori o "ratu bez bitaka".
Tek tada CIA-in analitičar Jack Ryan (Alec Baldwin) postaje John McClane i govori sam sa sobom provlačeći se kroz uske prolaze s pištoljem u ruci ("Neke stvari ovdje ne reagiraju dobro na metke. Da, poput mene. Ja ne reagiram dobro na metke.").
Dotad nijedan metak nije ispaljen, samo poneki torpedo, ali bez karakteristične blockbusterske buke. "The Hunt For Red October" plovi prilično nečujno poput istoimene podmornice navodeći gledatelja da drhti od zvuka tišine (iščekivanje i izbjegavanje torpeda), ne eksplozija (udar torpeda).
McT je prije "Lova na Crveni Oktobar" definitivno gledao "Podmornicu" Wolfganga Petersena, ali redatelj cijelo vrijeme održava površinski kontakt znajući da se teško nositi s klaustrofobijom tog filma. Ako je "Das Boot" najbolji podmornički film svih vremena, "The Hunt For Red October" je tik iza njega i zaplovio je punom snagom u povijest žanra.
Sekvenciju izbjegavanja torpeda u podvodnim kanjonima McT je režirao u stilu inteligentne igre mačke i miša. Točnije, šahovske igre s Ramiusom kao podmorničkim Kasparovom. Sam film je, ustvari, tako orkestriran – matematički precizno, poput hladnoratovske partije šaha na šahovskoj ploči oceana.
Redateljeva borbena taktika je taktiziranje, a "Lov na Crveni Oktobar" takoreći definicija "thinking man's" trilera. Likovi, eruditi poput negativca Hansa Grubera iz "Umri muški", ali i "potrošan materijal" ("expendable") kao specijalci u "Predatoru", strateški odmjeravaju situaciju, procjenjuju je, razmatraju, misle, mudruju i, dakle, taktiziraju.
Da se slična situacija dogodi(la) stvarnosti, vjerojatno bi se ljudi ponašali kao u filmu, što mu daje dozu realizma, premda smo na početku obaviješteni da se "ništa od ovoga što ćete vidjeti nije dogodilo". A situacija jest da se ne zna planira li Ramius nuklearni udar na SAD.
Nezgodno je što upravlja najnovijom "nečujnom" podmornicom iz klase "Tajfun" koja je stvorena da se prikrade i zaspe protivnika raketama. Bojazan je da bi "Crveni Oktobar", kao moguće oružje "prvog udara", mogao "parkirati 200 bojevih glava ispred New Yorka i nitko ne bi ništa znao dok ne bi bilo gotovo".
Ryan, pak, smatra da Ramius pokušava prebjeći. Scena kad junak dokuči s kim/čim ima posla jedan je od McT-jevih zaštitnih znakova (izvanzemaljac se "koristi drvećem" u "Predatoru", "možeš ukrasti Gradsku vijećnicu" u "Die Hard With A Vengeance").
No, ovaj put se čitava priča temelji na (raz)otkrivanju, shvaćanju i utvrđivanju ljudskog (Ramius), političkog (Rusija-SAD), pa i žanrovskog izračuna (akcijski film u službi političkog i podmorničkog trilera), skrivenog ispod površine, gdje kamera voli zaranjati.
Podvodni kadrovi su još uvijek prilično impresivni (minus torpeda), katkad metafizički upareni s glazbom velikog Basila Poledourisa ("Dan velikih valova", "Conan Barbarin"). Podmornice izgledaju poput kitova, ali i više od toga – svemirskih brodova. U jednoj sceni podmornica uplovljava u kadar kao krstarica iz "Ratova zvijezda".
Moderni 'Otok s blagom'
McTiernan je nazvao film modernim “Otokom s blagom“. Dječak posjeduje tajnu informaciju i odlazi u svijet kojem nije bio izložen, gdje sreće Long John Silvera i postaje sa njim prijatelj, jer se ispostavlja da ovaj nije negativac, već ima srce od zlata, a nakon te avanture se vraća kući promijenjen. Dječak u mom filmu je Jack Ryan, iako ima 32 godine.