StoryEditor

LIJEVI KROŠE Krv, znoj, suze i glumački nokaut

Piše PSD.
7. studenog 2015. - 09:31
Film: SOUTHPAW; boksačka drama; SAD, 2015.
Režija: Antoine Fuqua
Uloge: Jake Gyllenhaal, Forest Whitaker
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****

“U borbu ulaziš sam.“ - “Lijevi kroše“ (2015.)

Vezivanje bandaže na šakama uoči boksačkog meča premijerni je kadar “Lijevog krošea“. Na to se nadovezuju slike tenzičnih mišića, izraženih vena i galerije tetovaža na tijelu boksača “Velikog“ Billyja Hopea (Jake Gyllenhaal). Sportska komisija New Yorka provjerava Billyja za borbu pa akcijski redatelj Antoine Fuqua (“Dan obuke“, “Pravednik“, “Pad Olimpa“) koristi priliku da i publika pregleda protagonista prije nego što navuče rukavice i uđe u ring. U ringu kiša tvrdih udaraca zasipa Billyja.

“Makni se s užadi, drži ruke gore“, dovikuju mu iz kuta, a njegova žena Maureen (Rachel McAdams) u publici zabrinuto promatra žestoko boksanje “alfa“ muškaraca - sijevanje krošea, guranje na užad, krvarenje iz lijevog oka... Ljevoruki Billy agresivno preokreće meč u svoju korist i ostaje neporaženi prvak u poluteškoj kategoriji s omjerom 43:0, iako je dobio poštene batine. “Trebaš vidjeti kako izgleda moj protivnik“, šali se Billy s 10-godišnjom kćerkom Leila (Oona Laurence), sav u crvenim tragovima na licu. Odmah od prve runde Fuqua raspisuje “krv, znoj i suze“ poetiku maskulinog boksačkog filma po mjeri ovog redatelja.
Boks je u “Southpawu“ metaforički prikazan kao katarza, sredstvo za istjerivanje vlastitih demona i konačno iskupljenje. Nije to nešto posebno novo unutar “boxing movie“ žanra. Svoje demone je u ringu pokušavao izbiti Jake LaMotta (Robert De Niro, “Razjareni bik“), a Stalloneovi “Rocky“ hitovi su kombinirali osobno (prvi i šesti dio) i nacionalno izbavljenje (četvrti) na metafilmskoj i(li) alegorijskoj ravni. Dakle, očekujete li da “Lijevi kroše“ okrene boksački film naopačke, mogli biste se grdno razočarati, premda, opet, treba znati da je “toplu vodu“ u ovom žanru teško otkriti. U kontekstu priče, “Southpaw“ je tipska sportska “underdog“ drama. Gyllenhaalov boksač je prošao put od trnja (sirotište) do zvijezda (prvak svijeta).

Na koncu prve trećine filma pada natrag na samo društveno dno nakon tragedije koja ga zadesi zbog rivalstva s izazivačem Miguelom Escobarom (Miguel Gomez). Iznenadna smrt supruge ostavlja ga bez svega - njegova karijera “sramotno završava“, kuća mu se nalazi pod ovrhom, gubi skrbništvo nad kćerkicom i upada u začarani krug alkohola, nasilja, “zabrinjavajuće opasnog ponašanja“. Ipak, po žanrovskom “defaultu“ znamo da će junak razbiti pesnicom negativnu spiralu do posljednje runde filma i vratiti se opet gore kao bolji boksač, otac i čovjek općenito, zahvaljujući psihofizičkom mentorstvu Ticka Willsa (jako dobri Forest Whitaker) i “rockyjevskoj“ montaži treninga. Ono što ne znamo jest kako će do tamo doći.
Tu Fuqua dolazi do izražaja držeći gard filma visoko iznad žanrovskog prosjeka. Scenarističko (pre)natrpavanje bremenite mizerije na Billyjeva ramena i njegovo primanje svih mogućih udaraca svijeta odlaze gotovo do razine manipulativnosti gledateljem i uzajamnog žeđanja za osvetom. Međutim, režiser vješto koristi tu manipulaciju da pokaže kako je boksačima, barem onima na filmu, najteži protivnik život sam pa tek onda oponent od krvi i mesa nasuprot njega. Znači, Billy najprije mora okajavati, okusiti direkte i pljuvati krv u ringu i izvan njega da bi odalamio život/konkurentskog boksača “ljevorukim aperkatom“ i izvojevao pobjedu, sve u svrhu postizanja duševnog spasenja i “fuquovske“ potvrde muškosti.

Svježina “Lijevog krošea“ se očituje u tom fizičkom segmentu boksa. To je vjerojatno dosad najvisceralniji boksački film u povijesti kinematografije koji taj sport ilustrira sirovo i antiglamurozno poput “Raging Bulla“. Boks je možda poput “partije šaha“, kako Tick uči Billyja, no Fuquu više zanima djelovanje snage ručnih sačmarica/bombi na nečije tijelo od psihološke strategije. Realistične posjekotine iznad Billyjeva oka i liptanje krvi iz njegovih usta dominantne su slike iz Fuquina boksačkog meča zvanog “Southpaw“.


Redatelj nastoji gledatelja što više približiti borbi pa kamera njegovog čestog suradnika Maura Fiorea (“Otok“, “Avatar“) putuje po konopcima ringa, hvata meč u odrazima naočala u auditoriju i snima boksanje iz subjektivnih kadrova da osjećamo primanje šaka u glavu u prvom licu i srce kako pulsira, rječju krvarimo i znojimo se s Billyjem. Finalni (emotivni) nokaut “Lijevog krošea“ zadaje Gyllenhaal. Kad Billy obeća Ticku da će mu “dati sve od sebe“, glumac to obećanje shvaća još doslovnije i radi nevjerojatnu (tjelesnu) transformaciju. Nabildavši se drastično netom poslije skeletalna mršavljenja za potrebe “Noćnih kronika“ (2014.), Gyllenhaal gine za ulogu boksača. U drugoj uzastopnoj najposvećenijoj izvedbi godine mlada hollywoodska zvijezda potvrđuje titulu glumačkog prvaka svijeta.

MARKO NJEGIĆ

Gyllenhaal među najjačim teškokategornicima

“Lijevi kroše“ je izvorno scenaristički zamišljen od strane Kurta Suttera (“Sinovi anarhije“) kao film za Eminema i trebao se metaforički baviti njegovim bitkama za starateljstvo. Na kraju je pretvoren u boksačku dramu s ciljem da Jakea Gyllenhaala doslovce uvrsti među najjače glumačke udarače poput, uz gore navedene, Daniela Day-Lewisa, Christiana Balea, Russella Crowea i Denzela Washingtona koji su odigrali važne uloge s rukavicama na rukama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. srpanj 2022 18:25