StoryEditorOCM

KAD JAGANJCI UTIHNU Kad je bal, nek su Clarice i Hannibal

5. listopada 2019. - 21:49
Jaganjci-1

Pokazatelj da će "Kad jaganjci utihnu" (1991.) Jonathana Demmeja biti nezabravan film za dugo sjećanje stigao je sa sedam nominacija za Oscara. "The Silence Of The Lambs" je, naime, krenuo u kina polovinom veljače 1991., nešto više od godinu dana prije dodjele Oscara 1992. godine.

Akademijini glasači nerijetko kratkoročnog pamćenja najčešće uzimaju u obzir filmove koji se otvore u kinima u jesensko-zimskoj sezoni, znači krajem godine, a ne na startu iste. Međutim, "Kad jaganjci utihnu" se toliko urezao u sjećanje da ga nisu mogli zaboraviti.

U konačnici je "The Silence Of The Lambs" potvrdio pet od sedam oskarovskih nominacija, osvojivši kipiće u najvažnijim kategorijama (naj-film, režija, glavna muška i ženska uloga, adaptirani scenarij), što je raritet koji su postigli samo "Dogodilo se jedne noći" i "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Treba biti realan i reći da "Jaganjci", izuzev "JFK-a", nisu imali prejaku konkurenciju u kategoriji najboljeg filma.

Redom, animirana "Ljepotica i zvijer", "Bugsy" i "Gospodar plime"; nevjerojatno je da nominaciju umjesto potonja dva naslova nisu dobili "Terminator 2", "Thelma i Louise", "Kralj ribara", "Moj privatni Idaho", "Barton Fink" ili "Žestoki momci". No, svejedno, uspjeh je nezanemariv s obzirom da ovakvi žanrovski filmovi, psihološki (horor) trileri, rijetko budu nominirani za Oscara, kamoli da ga osvoje.

To je rezultiralo poplavom "serial killer thrillera" u devedesetima od Fincherove "Sedmice" kao Demmejevog dostojnog nasljednika nadalje ("Jennifer 8", "Imitator", "Kolekcionar", "Sakupljač kostiju"...) i navelo i akcijske junake da se bore protiv serijskih ubojica ("Smrtonosna zona"). Dakle, otprilike kao što su "Sirove strasti" napravile "boom" za erotske trilere.

I "valentinovski" datum početka kinodistribucije (14. veljače 1991.) predodredio je Demmejev film, tj. naslutio njegov "beauty and the beast" odnos slojevite psiho-seksualne dijagnoze između utamničenog dr. Hannibala "Kanibala" Lectera (Anthony Hopkins) i mlade agentice FBI-ja Clarice Starling (Jodie Foster), još uvijek studentice kojoj su glavni predmeti psihologija i kriminologija.

"Ljudi će reći da se volimo", govori Lecter koji nas je, rječnikom "Jerryja Maguirea", osvojio na "Zdravo, Clarice", iako ga se opisuje kao nesposobnog za ljubav i sućut, pa i puno gore od toga. "Što je on", zanima se Clarice za Lectera spremajući se da dokuči njegov um. "Čudovište, čisti psihopat", precizira joj dr. Frederick Chilton (Anthony Heald).

Lecter i Clarice će igrati umne igrice kad FBI-jevka bude prisiljena ignorirati upozorenje nadređenog, direktora odjela za bihevioralnu znanost Jacka Crawforda (Scott Glenn), te pustiti psihijatra u svoju glavu kako bi zauzvrat dobila informacije o identitetu serijskog ubojice Buffalo Billu. Konkretno, dati mu neke osobne podatke, uključujući traumu iz djetinjstva u vidu sna o blejanju jaganjaca, njihovom sablasnom vrisku.

Tijekom "quid pro quo" seansi kompleksne psihopatologije na razmeđi eksploatacije i manipulacije, sadomazohističkog duela koji se odvija istodobno s traganjem za serijskim ubojicom i pospješuje hororsko-trilersku tenziju filma, Hannibal i Clarice će prodirati u um onog drugog, zamijeniti uloge ispitivača i ispitanika, ali i onoga tko zavodi i biva zaveden.

Hopkins je preuzeo ulogu Lectera od Briana Coxa (podcijenjeni "Lovac na ljude" Michaela Manna), ali ju je načinio svojom i još se dvaput našao u njegovu tijelu i duši (intrgantno perverzno-groteskni "Hanibal" Ridleyja Scotta, osrednji "Crveni zmaj" Bretta Ratnera).

Britanski glumac je maestralan i citatan kao Lecter ("Pojeo sam mu jetru s mladim bobom i bocom chiantija...", "Javite mi kad jaganjci utihnu.", "Dolazi mi stari prijatelj na večeru..."), lik bujne osobnosti hladan kao kamen, svojevrsni kanibalski Drakula koji stoluje u zatvoru, a loži ga psihoanaliza i teoretizira je perfekcijom robota verzirana u ljudske odnose, što se slaže s izjavom glumca da ga je inspirirao HAL 9000 iz Kubrickove "Odiseje u svemiru".

Foster je jednako fenomenalna kao Clarice, ranjiva, istovremeno snažna, uvenuli cvjetak koji može i hoće procvjetati, a u Lecteru, moguće, vidi i očinsku figuru i barem simboličnog ljubavnika. "Jeste li strašljivi", pita je Chilton. "Zasad nisam", odgovara Clarice koja se želi dokazati u FBI-ju, izboriti za jednakost i popeti ljestvicu više u hijerarhiji.

Upravo je Lecter najzaslužniji za njezinu posvećenost tome i suočavanju sa strahovima iz djetinstva kao "makjavelistički" monstrum, psihopatski stroj čiji su "kotačići" u konstantnom pokretu. Njegovo podbadanje Clarice i uvreda da je "seljančica s jeftinim cipelicama i akcentom iz Zapadne Virginije" bit će za nju "okidač".

Kao što mnogi krivo misle da je Lecter glavni negativac (to je ipak Buffalo Bill) i središnji lik, "The Silence Of The Lambs" je prvenstveno Claricein film i najviše proniče u njezin/ženski um koji će otključati Hannibal. Režiser i Lecter guraju Clarice do ruba ambisa i organiziraju joj psihološko putovanje kroz košmarni krajobraz muškog svijeta i vlastite duše pun prepreka dok istražuje umorstva mladih žena.

Clarice je predstavljena usred znojava treninga. "Bol, jad i patnja - voli to ili umri" riječi su napisane na znaku za FBI-jev poligon koji je Clarice odlučna savladati unatoč njezinom spolu i konstituciji. Demme se poigrava time snimajući majušnu Clarice kao jedinu ženu u dizalu krcatom muškarcima za glavu većima od nje.

Muškarci je u dva doslovna smisla gledaju s visoka kao ženu, pa i seksualno uznemiravaju. "Ne sjećamo se da je bilo tako zgodnih policajki", seksistički komentira Chilton prije nego odvede Clarice k Lecteru i započne njezina potraga za Buffalo Billom koji želi promijeniti spol pa dere kožu otetim žrtvama kako bi je metaforički ili doslovno preuzeo i nosio kao vlastitu.

Jedna od najzloglasnijih scena filma tiče se Billova plesa na pjesmu "Goodbye Horses", kad uvuče penis među noge kako bi izgledao kao žensko. Billova transformacija uspoređena je s pretvaranjem ličinke u (noćnog) leptira čiju čahuru Clarice pronalazi u grlu jedne žrtve. Nešto slično, samo u drukčijem, profeminističkom registru prolazi Clarice, od začahurene protagonistice do heroine raširenih krila samopouzdanja, jednom kad (njezini) jaganjci utihnu.

Julianne umjesto Jodie

Jodie Foster nije željela reprizirati ulogu Clarice u Scottovu filmu pa ju je zamijenila Julianne Moore, a o Lecteru je nakon trilogije s Hopkinsom snimljen prednastavak ("Hannibal: početak"), kao i serija s Madsom Mikkelsenom. P.S. "Kad jaganjci utihnu" ove subote prikazuje Nova TV u kasnovečernjem terminu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. lipanj 2023 16:01