Negdje tamo sredinom devedesetih, u vrijeme kad je za Spielbergov film „Schindlerova lista“ dobio “Oscara”, producent Branko Lustig dao je jednom hrvatskom listu dugi monografski intervju. Taj intervju završio je rečenicom koja mi se tada, pred dobrih petnaest godina, usjekla u pamćenje. Lustig je intervju završio rečenicom „ja sam sretan čovjek“.
Doista - Branko Lustig je čovjek koji je i tada, a i sada, imao razloga biti sretan. Izvukao se iz devetog kruga, preživio užas nacističke NDH, preživio Auschwitz, izišao iz logora s tetoviranim brojem na zapešću, a potom postao istaknuti socijalistički producent, vinuo se preko koprodukcija do Hollywooda gdje je ostvario karijeru uvaženog i vrsnog producenta. Iz čemera ustaškog Osijeka, vagona i barake došao je do Akademijina...
Doista - Branko Lustig je čovjek koji je i tada, a i sada, imao razloga biti sretan. Izvukao se iz devetog kruga, preživio užas nacističke NDH, preživio Auschwitz, izišao iz logora s tetoviranim brojem na zapešću, a potom postao istaknuti socijalistički producent, vinuo se preko koprodukcija do Hollywooda gdje je ostvario karijeru uvaženog i vrsnog producenta. Iz čemera ustaškog Osijeka, vagona i barake došao je do Akademijina...
