Niz lice gledatelja kliznule su suze na odjavnoj špici filma "Judy" u londonskom kinu "Odeon" na Covent Gardenu. Londonska publika je veoma osobno doživjela biografsku dramu o Judy Garland (1922. – 1969.) koja je ovog četvrtka stigla i u hrvatska kina. "Judy" se mahom odvija u Londonu na izmaku šezdesetih, gdje je Garland nastupala pred kraj života.

Njezina potamnjela zvijezda upravo je na londonskoj pozornici uspjela još koji put zasjati dok se nije zauvijek ugasila. Ekranizirajući kazališni komad "End of the Rainbow" Petera Quiltera, redatelj Rupert Goold i scenarist Tom Edge fokusirali su se na posljednje dane legendarne glumice/pjevačice izvanserijskog glasa ("Čarobnjak iz Oza", "Zvijezda je rođena"...) prije nego što je prerano napustila ovaj svijet u 47. godini.

Određen vremenski period je dobra odluka: teško je čitav život strpati u dva sata, a da film ne izgleda poput filmovanih  natuknica s Wikipedije. Ipak, Goold upošljava dojmljive flešbekove na početak karijere mlade Garland (Darci Shaw) kako bi "Judy" dobila dramski kontekst, a publika razumijevanje za njezinu stariju inačicu traumatiziranu prošlosti.

Krupni plan nevinog lica 16-godišnje Judy otvara film. Kad se kamera povuče vidimo da smo na setu klasika "Wizard Of Oz". MGM-ov producent Louis B. Mayer (Richard Cordery) kazuje Judy kako u svakom gradu postoji djevojka ljepša od nje, ali ona imaš nešto što one nemaju – glas.

Manipulativni, "predatorski" Myer uvjerava još uvijek neodlučnu Garland da će joj glas "omogućiti milijun dolara prije dvadesete". "Amerika čeka da te prigrli. Svi vole Shirley Temple, hajde da vidimo kako se Judy može mjeriti s njom", govori Mayer, čovjek koji je trasirao njezin put do zvijezda popločan žutim opekama i usput joj uništio djetinjstvo, posredno i život.

Garland je pala kao možda prva velika žrtva odrastanja ispred kamere i hollywoodskog "star-sistema" kojeg u filmu naziva "dvoličnim biznisom". Šopali su je tabletama za doručak i večeru. Morala je biti poslušna, nije smjela jesti hamburgere kako bi imala vitku liniju, družiti se s vršnjacima...

Nesretnica se tek povremeno protivila nametnutim pravilima (skok i zaron u bazen na lažnom rođendanskom partyju). Prošlosni segmenti toliko su interesantni da su mogli dobiti i zaseban film. Flešbekovi su okupani raskošnim "technicolor" bojama "Čarobnjaka iz Oza" naspram prigušenijem koloritu sadašnjeg tijeka radnje, ali to je, očito, samo iluzija sretnog djetinjstva u koje se Judy voli vratiti u sjećanjima.

I Goold se tu vraća kako bi razbio mit o "zauvijek mladoj" Judy u ulozi Dorothy Gale ("Wizard Of Oz") kako pjeva "Somewhere Over the Rainbow", što je slika po kojoj je svi pamte, a ne kao autodestruktivnu ovisnicu o tabletama i alkoholičarku, kakvom je gledamo u interpretaciji Renee Zellweger, rezerviranoj barem za nominaciju za Oscara, ako ne i Oscara.

Zellweggerica je bolja od filma. Zapravo, ona jest film, a idu joj na ruku Garlandičine godine: Judyn glas nije više bio "zlatan", time lakši za imitirati. Ova uloga načelno i jest imitacija, mimikrija, no sto posto posvećena Zellweger svojski se trudi naći ljudsko biće ispod razmazane crne maskare i crvenog ruža da bude iznad toga.

U tom trudu pobjegne joj poneki oskarovski tik i afektacija viška, ali opet njezina izvedba manjka prave Zellweger, tj. samo tu i tamo ugledamo glumicu kakvu znamo iz njezinih najboljih filmova ("Jerry Maguire") za koje je već bila nominirana za Oscara ("Dnevnik Bridget Jones", "Chicago") ili ga osvojila ("Studengora"). Recimo, u crnokomičnoj sceni kad Judy pitaju uzima li išta za depresiju, a ona odgovori "četiri muža".

Renee je većinski Garland, ne Zellweger, iako dolazi do zanimljivog isprepletanja među njima. Je li Harvey Weinstein njezin Mayer ili ne, glumičina zvijezda je posljednjih godina izgubila sjaj. Renee osjeća Judy i mogla se poistovijetiti s njom, vokalnom Čarobnicom iz Oza.

Zato se toliko unijela u ulogu koja joj je donijela (ili će donijeti) novu glumačku mladost. Zvijezda je preporođena. To je najviše vidljivo kad "Judy" stigne do kraja duge i krene ganutljiva interpretacija "pjesme o nadi" – "Somewhere Over The Rainbow", himne filma "Čarobnjak iz Oza". Zellweger s Garland odlazi negdje iznad duge.