IZGUBLJENI GRAD Z Indiana Jones od krvi i mesa

“Mogla bi to biti veličanstvena pustolovina“, naslućuju u filmu “Izgubljeni grad Z“ kad se britanski vojnik, istraživač i arheolog Percy Fawcett (solidni, počesto i veoma inspirirani Charlie Hunnam) početkom 20. stoljeća otisnuo mapirati dio rijeke u neucrtanom dijelu istočne Bolivije, “zemlje primitivaca“, na granici s Brazilom. I bila je. Posjećujući Amazoniju, lokaciju “odakle se nitko ne vraća“, ispočetka kao izaslanik Kraljevskog geografskog društva, Fawcett je iskusio nevjerojatnu avanturu koju je ispisao život s njim, Indianom Jonesom od krvi i mesa, u glavnoj ulozi, a njegovu istinitu priču s dozom mistike ukoričio David Grann u knjizi “The Lost City of Z“ i na veliki ekran preselio kultni redatelj James Grey (“Mala Odessa“, “U ime pravde“, “Braća po krvi“).

James Grey većinski snima filmove u duhu kinematografije sedamdesetih, i to se osjeti i u “Izgubljenom gradu Z“, samo što je, poput samoga Fawcetta, napustio civilizaciju “scorseseovski“ nasilnih krimi-drama i preselio se u Herzogovu divljinu nabujalu pustolovnošću egzistencijalnog, (nad)realističkog i fantazmagoričnog tipa. “Izgubljeni grad Z“ je brat po krvi Herzogova “Aguirrea“, “Indiana Jones: Gnjev božji“, može i “Lawrence od Amazonije“ s britanskim poslanikom u džungli umjesto pustinje.

U svom najepskijem ostvarenju dosad Grey koristi blagodati filma da otkrije neotkriveno i transportira gledatelja u prašumu, te u Fawcetovom stanju egzaltacije i transcedencije osluškuje kucanje srca Amazonije s šumom njezina drveća i glasanjem životinja, napaja oči kamere Dariusa Khondjija (snimio redateljevu “Imigranticu“) na ljepoti i budi sva gledateljska čula (sjajna glazba Christophera Spelmana, posebice uzvišena skladba “The Final Journey“).

To je srce tame, ali podjednako i svjetla, gledano po redateljevom humanističkom pristupu istraživačkom liku Fawcetta i njegovu vizionarskom političko-ekološkom djelu preko kojeg se prelama(la) civilizacija i divljina. Fawcett se u tri ekspedicije, uz pratnju vjerna pomoćnika Henryja Costina (izvrsni Robert Pattinson, skriven iza guste brade), najprije susreo s pričama lokalaca, zatim i opipljivim dokazima o postojanju drevne civilizacije, zlatnog Eldorada ili izgubljenog grada Z, kako ga je on naz(i)vao.

Njegove ekspedicije u nemilosrdnom krajobrazu “zelene pustinje“ bile su oličenje avanture veće od života, smrti i uopće povijesti. Na početku filma, nakon lova na jelene, Fawcett nazdravlja “za smrt“, “najbolji izvor života“. U Amazoniji je on boravio između života i smrti - hrvao se s vrućinom i bolestima, imao bliski susret sa zmijama, smrtnim neprijateljima Indiane Jonesa, jedva je izbjegao oštre zube jata pirana, očnjake usamljene crne pantere i kišu strijela domorodaca odapetih da se brane od osvajača “novog svijeta“ (probile koricu njegova sveska).

No, u Greyovim očima Fawcett nije bio osvajač, već istraživač koji je na put krenuo kao vojnik bez odličja suočen s prilikom da zaradi odlikovanje i vrati dignitet okaljanom obiteljskom imenu (“Moj ugled muškarca ovisi o uspjehu“, rekao je Costinu), ali se s vremenom pobratimio s džunglom i odlučio u njoj pronaći povijesnu slavu otkrivanjem grada Z. Umjesto da potegne oružje pri susretu s domorocima što prijeteći izranjaju iz žbunja, on bi strateški izvadio maramicu kao znak primirja, zamahnuo njome, rekao “Amigo“ i zauzvrat dobio izraz dobrodošlice, čak i kad je u najdubljem dijelu prašume naišao na pleme ljudoždera, potencijalno gladnih nastavka “Kanibalskog holokausta“. U lokalcima Fawcett nije vidio primitivce, kako ih vidi zapadni svijet, nego čuvare skrivene civilizacije kadre “matematički precizno“ obraditi džunglu i živjeti u miru.

Arheološka otkrića na mjestu kamo nitko prije njega nije kročio, kao što su napredne starine iz domene lončarstva, ukazivala su na vjerojatnost opstojanja zagonetne civilizacije, možda i starije od naše, postojanja života u zlatnim gradovima ili naseljima vremešnijim od engleskih. Međutim, to nitko u “civiliziranom“ svijetu, kojem je prijetio barbarski Prvi svjetski rat, nije uzimao zaozbiljno. Za zapadne ljude uskih pogleda jedno je bilo govoriti o tome, a nešto sasvim drugo hvaliti “postignuća“ primitivnih (ljudožderskih) plemena.

Suodnos civiliziranog i divljine, onog još uvijek nepripitomljenog u čovjeku, temelj je filma aktualna i danas, stoljeće poslije Fawcettove ekspedicije - “The Lost City of Z“ pacifikatorski poziva na promicanje uzajamnog razumijevanja među različitim svjetskim kulturama. Divljaštvo rovovskih bitaka Prvog svjetskog rata u civiliziranoj Europi, režirano s okom za brutalne scene, nadilazi sve što je Fawcett proživio među takozvanim divljim plemenima u Amazoniji, daleko od vojske i činova. Zato se Britanac i pronašao u novom svijetu, gdje je otkrio sebe, svoju sudbinu i svoj san koji bi mogao ostati san za sve osim njega samoga, dok nije zauvijek nestao u džungli i povijesti. Za svijet izgubljen poput grada Z, za sebe - pronađen.