Čovjek se uči dok je živ, veli stara pučka mudrost. Sasvim je drugo pitanje može li mu to donijeti ikakvu korist. Nekidan smo, recimo, imali prilike naučiti novu, do jučer nepoznatu riječ, ali što nam to vrijedi kad tu riječ, zajamčeno, nitko normalan nikada i nigdje neće upotrijebiti osim ako nekoga ne bude htio nasmijati ili uplašiti. Dotična riječ je "izvandomovinstvo" i već na prvi pogled situirana je izvan svake pameti.
Za početak, ona bi trebala pretpostavljati postojanje "unutardomovinstva" ili naprosto "domovinstvo" kao takvo, ali ni jedno ni drugo nigdje se izrijekom ne spominje, što će reći da ovdje imamo posla s izvanjskom manifestacijom nečega što zapravo uopće ne postoji.
Tko je, međutim, skovao tu nepodnošljivu rječetinu? Naravno da ne znamo, možda je ...