Da je kojim slučajem ruski ministar zdravlja, Siniša Varga bi se prezivao Demantijev. Kako, naime, počinje njegov prosječni radni dan?
Čim uđe u kabinet i odloži aktovku, priđe mu tajnica, recimo da se zove Ružica, pa mu uruči poštu i dnevni tisak. Pisma i pakete on nehajnim pokretom ruke odgurne na rub stola, potom ovlaš pregleda novine, barem triput zakoluta očima opazivši svoje ime na naslovnicama listova, pa gorko procijedi: „Ružice, kakav mi je danas raspored?“ „Rekla bih, uobičajen, gospodine ministre. Trebate napisati dvije razmjerno ponizne isprike i četiri izrazito odlučna ispravka krivih navoda.“
Čim uđe u kabinet i odloži aktovku, priđe mu tajnica, recimo da se zove Ružica, pa mu uruči poštu i dnevni tisak. Pisma i pakete on nehajnim pokretom ruke odgurne na rub stola, potom ovlaš pregleda novine, barem triput zakoluta očima opazivši svoje ime na naslovnicama listova, pa gorko procijedi: „Ružice, kakav mi je danas raspored?“ „Rekla bih, uobičajen, gospodine ministre. Trebate napisati dvije razmjerno ponizne isprike i četiri izrazito odlučna ispravka krivih navoda.“