Pritužbe na račun (seksualne) politike, rasizma i seksizma, pretvorile su akcijsku komediju "Istinite laži" (1994.) Jamesa Camerona u ponešto kontroverzan film 25 godina nakon kinopremijere, u vremenu nakon 11. rujna 2001. i #MeToo pokreta.
Fanatični bliskoistočni teroristi-ekstremisti u filmu, predvođeni Abuom Azizom (pamtljivi Art Malik), ekstremno su satirizirani i bit će "ispaljeni" viseći na raketi bojnog aviona tako da prođu kroz procjep u neboderu i pogode helikopter kako bi junak jednim udarcem ubio dvadeset i dvije muhe.
Iz današnje post-9/11 optike to je provokativno i politički nekorektno. Američka međunarodna diplomacija se nepovratno promijenila i ovaj film, nastao u razdoblju kad politička korektnost nije bila norma u hollywoodskim blockbusterima, teško je gledati istim očima danas kao i prije četvrt stoljeća.
Nemoguće je ne protrljati oči na prizor nuklearne bombe omotane američkom zastavom i ne naćuliti uši na rečenice o pretpostavci da neki bliskoistočni terorist ispred Bijele kuće parkira automobil s "nuklearkom" u prtljažniku, čega se pribojava Spencer Trilby (Charlton Heston), šef špijunske agencije Omega, "posljednje linije obrane".
Znamo, naime, da je od 1994. naovamo, među ostalim, parkirao zrakoplov u World Trade Centar, ostakljenu zgradu kakvu u filmu Schwarzenegger praši strojnicom iz "harriera", čisteći čitav jedan kat od terorista u jednoj od najboljih akcijskih scena svih vremena, citiranoj u "Matrixu".
Međutim, olakotna okolnost za "True Lies" jest što je cijeli film satira (na račun žanrovskih konvencija "Bond" akcija) koja sebe ne shvaća ozbiljno i zbija šale s akcijskim junakom (Tasker, Harry Tasker) i gotovo jednako kao s teroristima, slijedeći posijani trag McTiernanova neshvaćenog box-office promašaja "Last Action Hero".
Ovdje Cameron preispituje i subvertira muškost ("bondovskog") mačo heroja kojemu je lakše biti tajni agent nego suprug. Film ima genijalnu postavku: što da je Bond oženjen i da se nakon "globtroterskih" akcija i plesanja tanga sa seksi damama (Tia Carrere) mora vratiti kući ženi i kćerki, po mogućnosti do neke ure, da ne propusti vlastiti rođendanski party koji mu priređuju.
Špijun Harry Tasker pronalazi veću uzbudljivost u vojevanju s teroristima spram bračnih/obiteljskih dužnosti s voljenom ženom Helen (odlična, za Zlatni globus nominirana Jamie Lee Curtis).
Ona nema pojma da je on tajni agent nakon što joj 15 godina uspijeva prodati "istinitu laž", odnosno paravan dosadnog akvizitora kompjuterske tvrtke, dakle nekakav ekvivalent Supermanovu tajnom identitetu Clarka Kenta iz domene suspenzije nevjerice.
"Kad god ne mogu zaspati, pitam ga da mi priča o radnom danu i ugasim se za šest sekundi", kaže Helen kolegici s posla. Harry isprve gubi busolu kako bi pomirio dvije krajnosti, posebice kad spozna mogućnost da ga ona vara s misterioznim Simonom (kradljivac scena Bill Paxton), prodavačem rabljenih automobila koji predstavlja drugu stranu medalje njega samoga.
Simon u "true lies" modu pozira kao špijun, prisvajajući njegove akcije iz novinskih članaka, tj. kiti se tuđim perjem. To se reflektira na način da, u drugom činu filma, Harry s partnerom Gibom (Tom Arnold) i svojim timom špijunira Helen, te organizira moralno dvojbenu operaciju presretanja ženina sastanka s Simonom i njihove otmice.
Ljubomora muti um pa tako Harry izvlači priznanje od utamničene Helen da ga nije varala, već je na nalazak sa Simonom pristala kako bi "osjetila da je živa", zbog želje za avanturom koju joj je on mogao priuštiti da ne skriva identitet.
A potom joj, svjestan da želi pustolovinu, dah opasnosti, biti izvučena iz rutine i pospanosti predgrađa, špijunsku avanturu i omogućuje, najprije pod krinkom prostitutke na tajnom zadatku koji uključuje polu-striptiz za klijenta – njega samoga.
Dubiozno i perverzno, nema što, ali to više govori o Harryju i njegovoj nesposobnosti kako da (iskreno) pristupi supruzi (govorit će istinu samo pod serumom), toliko da će od nje zasluženo dobiti telefon u glavu, nogu u jaja i šaku u zube, plus nanišanit će ga - Kapetanica Marvel.
Scena iz ovogodišnje "Kapetanice Marvel", kad titularna superheroina aterira u videoteku sredine devedesetih i ispali laserski hitac u stalak sa Schwarzeneggerom i Curtis, raznijevši njegovu kartonsku glavu, danas se iščitava kao feministička kazna za Cameronov seksizam. Premda, Kapetanica Marvel je reagirala nagonski, osjetivši ugrozu od nečega što je na prvi pogled izgledalo kao pravi čovjek s pištoljem.
Da su autori filma doista htjeli biti subverzivni u tom smislu, hitac bi završio u predjelu Arniejevih prepona, a i "Istinite laži" ne bi uletjele kao zamjena za prvotno planirani stalak "Maske", također velikog kinohita 1994. s Jimom Carreyjem. Helen do kraja filma prolazi #MeToo transformaciju od zanemarene supruge/sramežljive očajne kućanice i tajnice do potencijalne tajne agentice.
U (nikad snimljenom) nastavku bi ona postala ravna Harryju i akcijsko-špijunski eksplodirala barem kao Angelina Jolie u "Gospodinu i gospođi Smith", ako ne dosegla mitski "girl power" status božice akcije kakve imaju Cameronove junakinje Sarah Connor i Ellen Ripley, neke od najsnažnijih ženskih likova u povijesti.
Iako je za neke koincidentno da ovaj film još uvijek nije objavljen na blu-ray disku, u čemu traže potvrdu da ga se Cameron valjda odrekao, na tom nosaču slike nema ni njegovog pet godina starijeg "Bezdana" s kojim "Istinite laži" dijele centralnu dramsku temu izvlačenja braka iz ambisa i popravka komunikacije među supružnicima.
Cameron se još jednom našao na Bergmanovu teritoriju, objedinjenom naslovom njegova filma "Prizori iz bračnog života", ali je optimističniji i okrenuo je supružničku brigu na veselje ("Udana sam za Ramba!"). Ovo su akcijski ili akcijsko-komični prizori iz bračnog života.
Skladan brak akcijskog spektakla i (romantične) komedije, skladniji od Taskerovih, prizemljuje nebesku akciju s bojnim mlažnjakom u scenama koje spadaju u sam vrh najspektakularnijih ikad snimljenih i jednog Kubricka su načinile ljubomornim.
Teroristi u "True Lies" su isto što i izvanzemaljci u "The Abyss" - distrakcija koja dodatno komplicira stvari među supužnicima, ali i omogućuje redatelju najnapredniju akciju/vizualne efekte.
Između nacionalne sigurnosti (akcijski spektakl) i bračne intime (romantično-komični odnosi među likovima), Cameron u konačnici stavlja prevagu na potonje dok Harry spašava Ameriku i vlastiti brak.
Detonacija nuklearne bombe na nenaseljenom otočiću snimljena je u dalekom drugom planu, iza poljupca pomirenja supružnika u "bergmanovskom" krupnjaku.
Svojedobno najskuplji film u povijesti
S budžetom od 120 milijuna dolara, "True Lies" je svojedobno bio najskuplji film svih vremena. Preoteleo je tu titulu tri godine starijem "Terminatoru 2" koji je prvi u povijesti koštao 100. Cameron je tri godine kasnije snimio novi najskuplji film svih vremena – "Titanic".
Svaki dolar se vidi u "Istinim lažima". Ovo je film s možda najviše "money shotova" po metru filmske vrpce, od čega prednjače kadrovi preleta helikoptera s Helen kako visi u Harryjevoj ruci preko razrušenog mosta dok limuzina, odakle ju je izbavio, ispod pada u procjep.
Schwarzenegger je prije Toma Cruisea ("Nemoguća misija VI") stajao sa strane helikoptera u letu, a naučio je i uzletjeti "harrierom". Svaka iduća akcijska scena u filmu je bolja prethodne i sve više gura gledatelja na rub sjedala, od pucnjave u javnom toaletu i potjere na konju kroz lobi hotela, preko hvatanja Helen iz limuzine koja se otela kontroli, do rušenja mosta na Florida Keysu i vratolomija s "harrierom".
Ovo je na neki način bio i Schwarzeneggerov vrhunac koji je uspješno spojio njegove akcijske i komične uloge ("Blizanci", "Policajac iz vrtića") u jedno, ujedno i bio njegov posljednji istinski veliki film. "True Lies" je ostvario utjecaj na brojne filmove i crtiće ("The Incredibles"), gotovo pa uspostavio zaseban hibridni žanr kad se sjetimo naslova kao što su "Mr. And Mrs. Smith", "Knight And Day", "This Means War"... A sve na svoj originalni način odavajući počast Bondu i zezajući se s njim.
Odrazi Cameronova i Arnoldova razvoda
Cameron je snimajući "Istinite laži" još bio svjež od razvoda s Kathryn Bigelow pa je moguće nešto u filmu odraz toga. Ono što Tom Arnold govori svakako je refleksija razvoda od Roseanne Barr. Arnoldove cinične opaske nedvojbeno proizlaze iz iskustva, a njegov lik služi Schwarzeneggerovu više kao "buddy" drugar za bračne i roditeljske, nego terorističke razmirice. Sjajna je opaska da su pravi roditelji/uzori mlade Dane (Eliza Dushku), kćerke Harryja i Helen, ustvari Axl Rose i Madonna.