StoryEditor

INFILTRATOR Tko (in)filtrira - profitira!

23. prosinca 2016. - 22:49
infiltrator2

Federalni agent Robert Mazur, poznat po tome što se tijekom osamdesetih pod lažnim imenom Bob Musella ubacio u narkokartel zloglasnog Pabla Escobara, naveden je ranije u TV seriji "Breaking Bad". Ima nekog smisla da se o Mazura, koji se po zadatku upustio u opasan posao s drogom, očešala ta serija sa sredovječnim profesorom u prisilnoj ulozi proizvođača "metha". No, zanimljivo je da se Mazurove knjige dotaknuo baš kultni lik Waltera Whitea, u izvedbi Bryana Cranstona, budućeg tumača DEA-ina infiltratora i junaka operacije "Lovolov", poduzete radi suzbijanja ilegalnog kokaina koji, kako je rekao predsjednik Reagan, u Ameriku ulazi u “alarmantnim količinama“.

U krimi-drami "Infiltrator" Cranston nanovo riskira život petljajući s neugodnim dilerima droge i ponovno izaziva ovisnost kod gledatelja. Od Cranstona ne bismo odvojili oči ni da je "Infiltrator" trajao dulje od razmjerno kratka dva sata, koja su kumovala montažnoj nekoherentnosti u nekim scenama, kao npr. u slučaju krvavog mrtvačkog kovčega iznebuha poslanog na Mazurovu kućnu adresu od Escobara.. "Infiltratoru" ne bi škodilo režijske/scenarističke filtriranosti, ali ne i Cranstonu od kojeg film najviše profitira. Ovo je Cranstonova dosad najbolja uloga na velikom ekranu, čak i bolja od prošlogodišnje, za Oscara nominirane u "Trumbu".

Cranston je u tom filmu jedva skrivao da želi zlatni kipić rezerviran za Leonarda DiCaprija, a u ovom je proživio lik bez sličnih oskarovskih pretenzija, premda Mazurova/Mosellina lažna zaručnica Kathy (Diane Kruger) spominje “glumu za Oscara“.. Glumac djeluje rasterećenije, koliko god da su situacije u kojima se Mazur nalazi sve samo ne opuštene nakon što odluči "slijediti novac" kako bi došao do vrha narkokartela. Ako ne već samog Escobara, onda njegova ključnog čovjeka Roberta Alcaina (Benjamin Bratt). Kad se Cranstonov Mazur infiltrira u Escobarov kartel pod krinkom Boba Muselle, perača novca za mafiju i voditelja financija kolumbijskih biznismena, tenzije se u filmu često mogu rezati nožem kojim Alcaino sjecka potrepštine za objed govoreći o povjerenju.

Zahvaljujući Cranstonovu dubokom ulasku u lik, ali i zanatski tečnoj režiji Brada Furmana ("Lincoln Lawyer"), u svakom smo trenutku svjesni škakljivosti Mazurova nezavidna položaja. A da slučajno ne zaboravimo što bi se moglo dogoditi padne li infiltratorska maska s Mazurove glave, podsjeća nas njegov suradnik. Ode mu glava ili, preciznije, dileri će izdajici odsjeći udove i odrezati kapke – ako ga injekcija adrenalina ne održi budnim – da može gledati neizrecive stvari koje rade njemu i bližnjima. U "The Infiltratoru" je dosta toga očevidno i Furman se ne srami arhetipskih postavki "undercover" podžanra kriminalističkog filma, dovedenog do savršenstva u "Donnieju Brascu".

Možete očekivati da će Mazur barem jednom pogledati u svoj odraz u zrcalu ne prepoznajući čovjeka nasuprot sebe koji počinje sličiti na "njih". To će potvrditi iživljavanjem na nesretnom konobaru, na užas svoje prave supruge (Juliet Aubrey), makar je zapravo nesretniku zabio glavu u čokoladnu tortu da ovaj ne bi kompromitirao glumljenu ulogu. Dakako, granica između Mazurova pravog identiteta i lika/uloge Muselle će se zamagliti i njegov moral će biti na testu jer, "kad se približiš ljudima – upoznaš ih", konkretno Alcaina i njegovu suprugu (Elena Anaya) s kojima su se on i Kathy zbližili.

Ipak, unutarnji psihološki konflikt protagonista dočaran je glumačko-režijski solidno, a zanimljivijim ga čini činjenica da Mazur kao dobar suprug i obiteljski čovjek nije bio tipičan "undercover" agent koji će na tajnom zadatku ševiti i šmrkati, prema receptu partnera Emira Abreua (John Leguizamo) koji radi ovaj posao jer ga voli, koji je njegova "droga". On ne nosi ni pištolj, što je još jedan signal kako film neće prerasti u akcijski "undercover" triler.

Furman režira film kao krimi-dramu u žanrovskom naslijeđu superiornijeg De Palme ("Lice s ožiljkom") i Scorsesea ("Dobri momci"), prenesenom u kitnjastom vizualnom stilu i moćnom soundtracku (The Who, Rush...) koji evociraju epohu i zavodljivost narkosvijeta, posebice kad je isti kontriran Mazurovu životu kod kuće. Pitanje "volite li američke filmove" postavljeno u "Infiltratoru" je na mjestu. "The Infiltrator" je filtrat dobrog američkog kriminalističkog filma osamdesetih.

Rat protiv droge

U filmu je zanimljivo oslikano vrijeme rata protiv droge za koji nitko nije rekao da će “biti jeftin“. Na početku, recimo, doznajemo da su mrtvačnice posuđivale ledenjače od “Burgera“. I glavni lik je interesantan. Zbog rane je zaslužio mirovinu, no svejedno je pristao na infiltriranje u Escobarov kartel. Iako je kazao da mu je to zadnji (tajni) zadatak, na odjavnoj špici doznajemo da je nastavio s “undercover“ operacijama.

item - id = 459832
related id = 0 -> 1148330
related id = 1 -> 1147738
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. prosinac 2021 03:38