E, baš nam je dugo trajalo… Famozno zajedništvo, domoljubni zanos, ponos na hrvatsku domovnicu i optimizam koji su se, dok je trajala bajka Mundijala, cijedili s televizijskih ekrana i širili Hrvatskom, presahnulo je dok si rekao keks. Ili točnije – Marko Perković Thompson.
Od prvog kadra s pjevačem u "vatrenom autobusu" pa do ugašenog mikrofona prije nesuđene izvedbe "Geni kameni", Hrvatska se iz euforičnog "drugog stanja" vratila u svoju dobro znanu "normalu": podijeljena nepremostivim razlikama koje ni zlatna medalja, a ni pristojniji rast BDP-a ne bi trajnije pokrpali.
Brothers in arms
Bilo je lijepo dok je trajalo i dok se činilo da smo, poput "coolera" Dalića, postali pristojniji, ljudskiji i tolerantniji. Ili, naprosto – bolji od onoga kakvi doista jesmo.
Doduše, i dok je ...