GUNMAN Seane, drž' se drame!

Film: THE GUNMAN; akcijski triler; SAD, 2015.
Režija: Pierre Morel
Uloge: Sean Penn, Javier Bardem
Distribucija: Blitz
Ocjena: **

Simptomi krize srednjih godina različito se manifestiraju kod muškaraca. Jedni kupe porsche, drugi pokupe 15-ak godina mlađu djevojku, treći požele postati akcijske zvijezde. Ne znamo je li 55-godišnji dvostruki oskarovac Sean Penn posjeduje porsche, no godinu i pol dana je u vezi s Charlize Theron (r. 1975.), a upravo je u kina stigao prvi akcijski film u njegovoj karijeri - “The Gunman“ u režiji Pierrea Morela. Francuski redatelj je od također načelno dramskog glumca Liama Neesona napravio sredovječnog akcijskog heroja s blockbusterom “96 sati“ (2008.), pa zašto ne bi nešto slično ponovio i sa mnom, zacijelo je razmišljao Penn kad je odlučio producirati “Gunmana“ i odigrati glavnu ulogu.

Napokon, Neesonova uspješnica i Stalloneovi “Plaćenici“ pogurali su trend ostarjelih “50+ godina“ gerijakcijskih junaka (kovanica od gerijatrija i akcija), tako da je Penn izabrao pravo vrijeme za junačenje. Budući da zlatni kipići i akcići na prvi pogled ne idu zajedno, “The Gunman“ je trebao biti još zanimljiviji glumački “eksperiment“ od “Takena“. Za razliku od Neesona, koji se prije “96 sati“ znao naći u filmovima s akcijom, ako već ne čistim akcijskim ostvarenjima, Oscarima nagrađeni Penn je uglavnom bio u dramama i nikad ranije nije glumio u nečem sličnom “Gunmanu“, štoviše dao je obol pucnjavi samo u kriminalistički orijentiranom “Stanju milosti“ davne 1990. godine.
Glumac se, mora se priznati, prilično uživio u ulogu “strijelca“ na meti nekadašnjih partnera, kao i u sve prethodne. Revno je posjećivao teretanu pošteno nabildavši ionako snažno tijelo da mu bicepsi prijete prasnuti od napuhanih žila i skreću pozornost s njegova naborana lica. U odličnoj kondiciji kakav jest, Penn kao da se natječe s Hughom Jackmanom na temu “čiji je veći“ (mišić), a koliko često “mačistički“ pozira bez majice očito želi poručiti Stalloneu da je spreman za eventualni nastup u “The Expendables 4“ i fizičkim izgledom zadiviti voljenu Charlize (šifra: “midlife crisis“).

U redu, tjelesno je solidno kalibriran za akcijskog junaka, shvatili smo to nakon što nam je Morel treći od ukupna 33 puta dao uvid u njegovo mišićje. Međutim, ne shvaćamo zašto je Pennov akcijski prvijenac postavljen na mnogim krivim, pa i licemjernim (scenarističkim) osnovama. U priči se po njegova bivšeg specijalca Jima Terriera vraća prošlost u tijelu Felixa (oskarovac Javier Bardem) i Coxa (Mark Rylance; “Dvije sestre za kralja“) te ga progoni po globtroterskim lokacijama, od Konga preko Londona do Barcelone, uslijed čega on nevoljko mora ponovno uposliti umirovljene ubojite vještine ne bi li zaštitio sebe i nekadašnju djevojku Annie (Jasmine Trinca; “Veliki san“, “Miele“).
Ključna riječ je “prošlost“. Opaske kako se “čini da nije izgubio osjećaj“ i da je “stopa ubojstava prilično visoka za nekog tko se više ne želi baviti ovim sranjima“ nemaju puno smisla jer Penn nije povratnik u žanr, poput gerijakcijaša Piercea Brosnana (“November Man“) i Denzela Washingtona (“Pravednik“). Njegova akcijska prošlost je nepostojeća da “The Gunman“ može metafilmski profitirati na takvim komentarima. Jedino što je metafilmsko ovdje jest Pennova humanitarna ličnost iz stvarnog života (Haiti) prenesena u Terrierovo pomaganje afričkim seljanima bušenjem zdenaca za opskrbu pitke vode.

Ne shvaćamo ni zašto Morelu treba tako dugo da krene prava akcija, zanatski pismenije i kinetičnije režirana u “Takenu“, koju film najavljuje odjecima rafalnih hitaca u zaglavlju. Moguće da se tu umiješala Pennova producentska ruka. Ipak je on oskarovac i društveno osviješten glumac pa ovo, kao, mora biti “ozbiljan“, nipošto “willisovski“ ili “schwarzeneggerovski“ humoran akcić, zato Terrier ne sipa “one-linere“ iz rukava, a uzbuđenja se odugovlače potenciranjem tupog ljubavnog trokuta Jim-Anne-Felix i izlaganjem konspiracijskih klišeja iz prosječnog akcijskog trilera s ovlaš načetim političkim podtekstom (nemiri u Africi).


Dramskiji pasaži su dobrodošli u akcijskim filmovima poput “Bjegunca“ ili “Skyfalla“, no nije poželjno da su silom izazvani. Kladimo se da je Penn “krivac“ i što Terrier ima česte glavobolje i zaboravlja stvari pa zapisuje podsjetnike na papir kao da je protagonist “Mementa“. Ono, dajmo liku neko ozbiljno stanje, nešto kao rani stadij Alzheimera da Penn može oskarovski zaglumiti od scene do scene jer on je glumački iznad akcijaša. Morel mu je napravio medvjeđu uslugu. Penn kroz “Gunmana“ kroči smrtno ozbiljan kao “dead man walking“ i ne odašilje signale da uživa u ulozi, stoga ni gledatelj posljedično ne gušta u zbivanjima na ekranu. Da Schwarzenegger uleti u film već vidimo kako bi sredio Penna i nekome sa strane uputio parafrazu šlagvorta iz “Komandosa“ - “Ne dirajte mog prijatelja, mrtav je ozbiljan“. Seane, drž' se drame!

Neeson jači na blagajnama Da je publika prozrela domete Pennova osrednjeg akcijskog pokušaja, potvrđuju rezultati s američkog box-officea. “The Gunman“ se u premijernom vikendu otvorio tek na četvrtom mjestu, iza Neesonovog novog akcića “Run All Night“, i to u njegovom drugom tjednu prikazivanja. Rezultat je to porazniji što ni “Run All Night“ ne zarađuje novce na tragu “Takena“. Uvod u 'crnog' Bonda? Sporednu ulogu u “Gunmanu“ ima Idris Elba kao agent interpola. U oko upada trenutak kad Elbin lik daje Terrieru posjetnicu sa inicijalima J.B. - naime, glumac se često spominjao kao mogući prvi tamnoputi tumač Jamesa Bonda.