
Režija: J.C. Chandor
Uloge: Oscar Isaac, Jessica Chastain
Distribucija: Blitz
Ocjena: **** 1/2
Filmografijom od svega tri cjelovečernjaka redatelj J.C. Chandor se nameće kao “autuer“ s velikim “A“ i oplemenjuje američku kinematografiju. Chandorov redateljsko-scenaristički “hat-trick“ čine “Crni ponedjeljak“ (2011.), “Sve je izgubljeno“ (2013.) i prošlogodišnja “Godina nasilja“ koja je napokon stigla i u splitska/dalmatinska kina. To su filmovi koji spadaju među najbolje “american movies“ od 2010. naovamo. U podjednako izvrsnom trolistu Chandor jasno indicira što ga zanima kao filmaša i autora.
“Hičkokovska“ deviza testiranja “običnog čovjeka u neobičnoj situaciji“ kod Chandora je dignuta na još veću dramsku razinu golog opstanka. Situacija u Chandorovim filmovima postupno postaje krizna i debelo izvan kontrole, bilo da se njegove priče bave ekonomskim kolapsom banki i bankara (“Margin Call“), mitskim viteškim bojem moreplovca s “majkom prirodom“ (“All Is Lost“), odnosno pokušajem legitimnog ostvarivanja “američkog sna“ u poslu s lož-uljem od strane imigranta (“A Most Violent Year“).
![]() |
Obje situacije su tu da prišapnu likovima kako im predstoji iskušenje. “Oluja dolazi“, upozoreni smo lijepo još u “Margin Callu“ gdje smo bili svjedoci moralne korozije kapitalizma i modernog biznisa koja u Chandorovu zasad posljednjem uratku ima svoj začetak i pušta debelo korijenje. Nebo se, pak, namrštilo u “Sve je izgubljeno“. Na primjeru “Godine nasilja“ oluja nije tako doslovna, koliko intimna, makar je radnja locirana u 1981. kad je u Velikoj jabuci “zabilježen najveći broj kriminalnih radnji u povijesti grada“.
![]() |
Još mu je, povrh toga, ostalo samo tri dana da sredi novac za kupovinu starog terminala uz rijeku kojim bi proširio svoje carstvo. Do zadnjeg kadra Abel će se promijeniti i pogubiti moralni kompas poput Michaela Corleonea u prvom “Kumu“ jer “opasna su vremena i moramo se prilagoditi“. Corleonea navodimo zbog toga što Oscar Isaac u liku kanalizira mladog “godfathera“ Ala Pacina, dok je Anna “šekspirijanska“, “ladymacbethovska“ inačica pasivne Diane Keaton. Od pištolja pronađenog u grmu kraj kuće Moralesovih do oružja u rukama glave obitelji nakon potjere za lopovom nije dug put, unatoč tome što Abel veli kako “cijelog života pokušava ne postati gangster“.
Napunjeni pištolj u prvom činu naslućuje potencijalno “čehovljevsko“ razrješenje buđenja iz “američkog sna“, no “A Most Violent Year“, poput protagonista, pokušava ne postati gangster(ski film), neovisno o povremenim scenama provala, potjera i prevara. Titularno nasilje je većinski izvan kadra, o njemu više slušamo na radiju od prizora do prizora, nego što ga gledamo da bi “Godina nasilja“ bila novi “Kum“ ili “Lice s ožiljkom“. Ovdje se više prosipa nafta nego krv koju ova vjerojatno simbolizira.
Ipak, Chandorova egzekucija je “novohollywoodska“ - redatelj na prvo mjesto stavlja karakterizaciju i baštini sporogoreći stil u bildanju krimi-drame od Sidneya Lumeta i Sydneya Pollacka. Teško da slučajno netko u filmu kaže kako je “1975. bila dobra godina“. Dakle, godina Lumetova “Pasjeg popodneva“ i Pollackova “Tri Kondorova dana“. “A Most Violent Year“ je uspješna evokacija “novog Hollywooda“ sedamdesetih i velikih američkih filmova kakvi se više u pravilu ne snimaju.
Film naftne katastrofeChandor zasad u planu nema neki novi redateljski projekt, no napisat će scenarij za “Deepwater Horizon“, akcijsku dramu u potencijalnoj režiji Petera Berga (“Lone Survivor“) prema istinitoj priči iz 2010. o katastrofalnom izljevu nafte u meksičkom zaljevu. U filmu najavljenom za rujan 2016. glavne uloge bi trebali igrati Mark Wahlberg i Kurt Russell. |
![]() |