StoryEditor

FULL METAL JACKET Heavy mental po Kubricku

26. ožujka 2017. - 20:30
Full-Metal-Jacket3

“Koliko si visok, vojniče? 1.75. Nisam znao da govna mogu biti tako visoka!“ (“Full Metal Jacket“, 1987.)

Nezaobilazne paralele s “Vodom smrti“ (1986.) Olivera Stonea koštale su Kubrickov “Full Metal Jacket“ (1987.) uspjeha u kinima. “Full Metal Jacket“ je krenuo u distribuciju 10. srpnja 1987., svega nekoliko mjeseci nakon što je “Platoon“ osvojio publiku, kritiku i četiri Oscara. “Vod smrti“ je trijumfalno priveo kraju vijetnamsku kinokatarzu započetu krajem sedamdesetih s “Lovcem na jelene“ (1978.), “Povratkom ratnika“ (1978.), “Apokalipsom danas“ (1979.) i “Rambom“ (1982.).

Bio je to možda i ultimativni purgativni (anti)ratni film za senzibilnu američku javnost, sućutan, narativno klasičan, brutalno realističan, ali i ekstremno filmičan. U prilog tome ide moćna scena pogibije u trku izranjavana narednika Eliasa (Willem Dafoe) s raširenim krvavim rukama podignutima u vis. Režirana u punokrvnom “slow-motionu“ s božanskim kadrovima iz zraka i simboličnim primislima na Kristovu pasiju i raspeće, odnosno ozvučena s katarzičnom “Adagio For Strings“ Samuela Barbera, scena je emanirala pročišćenje u dušama očeva i majki stradalih američkih sinova, opijenih njihovim herojstvima.

U usporedbi sa Stoneovim filmom, “Full Metal Jacket“ je otriježnjujuć, ciničan, neugodan, tragikomičan, ne odveć filmičan unatoč nizu filmskih slika (obuka u izlazu/zalazu sunca), ne nudi gotovo nikakvu katarzu i djeluje razorno poput titularnog pancirnog metka u prikazu gubitka vojničke nevinosti. Kubrick također poseže za stradavanjima u usporenom pokretu sa zvukovnošću akcijskih filmova Waltera Hilla (npr. “Južnjačka utjeha“) kad se američki vojnici u finišu nađu na nišanu strijelca, ali visokokalibarski hitci koji polako probijaju njihova tijela izazivaju suprotan učinak od Eliasova stradavanja; oni se kupaju u u rijekama krvi kao antijunaci u Kurosawinim filmovima, ako možete u glavi trampiti metke za strijele.

Vojnici to mogu, samo što strijele ne ispaljuju samuraji, nego Indijanci. Za njih, fanove (u filmu spomenutog) kaubojskog heroja Johna Waynea, kosooki Vijetnamci su Indijanci. “Misliš da ih ubijamo zbog slobode? Ovo je krvoproliće“, pojašnjava ulogu Amerike u Vijetnamu “ramboidni“ stroj za ubijanje, teškomitraljezac Animal Mother (Adam Baldwin). U svom drugom (anti)ratnom filmu nakon “Paths Of Glory“ (1957.) iz Prvog svjetskog rata, Kubrick ni u jednoj sceni ne idealizira “ne osobito popularni“ i “nepobjedivi“ Vijetnam.

Naprotiv, za njega je (vijetnamski) rat pakao, evociran vatrenim grotlom koji guta vječno zapaljene gradove u završnici i posljednjim noćnim kadrovima, kad vidimo crne obrise američkih vojnika od žutih plamena na zgradama, pa i odjavnom “sotonskom“ rokijom “Paint In Black“ Rolling Stonesa. Rat je za Kubricka i univerzalan upravo po prizorima ruševnih zgrada koje izgledaju kao komadići nekog porušenenog europskog grada iz WWII i “Spašavanja vojnika Ryana“.

Gradske lokacije umjesto standardnih džunglovitih samo su jedan od razloga zašto je zauvijek mladi “Full Metal Jacket“, zimzelen i 30 godina kasnije, možda i najnetipičniji film s tematikom rata u Vijetnamu, teži za citiranje i od metafizičkog epa “Apocalypse Now“, navedenog u nizu scena friškog “Konga“ koji “Ride Of The Valkyries“ zamjenjuje za “Paranoid“ Black Sabbatha. U “Full Metal Jacketu“ ne praši teški metal, no film je heavy mental po ukusu jedinstvena Kubricka, bliži redateljevoj nego vijetnamskoj filmografiji.

Nakon što se na svoj način dohvatio znanstvene fantastike (“Odiseja u svemiru“), futurističke distopije (“Paklena naranča“) te strave i užasa (“Isijavanje“), Kubrick je ratni film prilagodio sebi možda i više u odnosu na “Staze slave“. Nitko drugi ne bi otvorio film prizorima američkih vojnika kako ih se masovno striže poput ovaca pred odlazak na obuku pod vodstvom instruktora, narednika Hartmana (senzacionalni bivši marinac Lee Ermey). Prazni pogledi na njihovim nijemim “tabula rasa“ licima govore tisuću riječi i odlična su polazišna točka za prvo poglavlje filma.

U prvoj polovici vojnici poput Jokera (dojmljivi Matthew Modine) i gojaznog Pylea (fenomenalni Vincent D'Onofrio) proći će dehumanizirajuću obuku iz korpusa marinaca i od običnih ljudi postati obučene ubojice, “oružje, glasnici smrti“ koji znaju složiti pravu “ratnu facu“. Novaci postaju komad željeza i drva poput puške u rukama Hartmana, čovjeka s neopisivo živopisnim uvredama za njih, “beskorisne crve“, mitraljiranim verbalnim strojnicama nepresušnijim i od Rambovih (“Gadan si kao moderno umjetničko djelo“, “Guzica ti izgleda kao 70kg gume za žvakanje“...).

“Bez mene je puška beskorisna, i ja bez nje, ubiti, ubiti, ubiti“, pjevuše oni bezumni poput ratnih “droogova“ u “A Clockwork Orange“, svedeni na automatizirane ljude obrijanih glava iz Lucasova “THX 1138“ (1971.), svojevrstan alat, oruđe ne puno drukčije od kosti u šapi majmuna u “2001: A Space Odyssey“. U prvih 45 minuta, s dosad neviđenim vojnim “drillom“ prema kojem je i onaj u “Vojničini“ (1986.) Clinta Eastwooda malo dijete, “Oficira i džentlmena“ (1982.) da i ne spominjemo, Kubrick zateže okidač subverzivne kritike američke vojske i odbija obustaviti vatru sve do kraja filma.

Hartman ističe primjere Charlesa Whitmana i Leeja Harveyja Oswalda u stilu što može jedan motivirani (bivši) marinac napraviti s puškom, dakle pobiti nedužne ljude sa vrha fakultetske zgrade i izvršiti atentat na samog predsjednika Amerike. “Slobodni svijet može savladati komunizam uz pomoć boga i pokojeg marinca. Bog se pali na marince“, svršava Hartman, dovodeći rat u vezu sa seksom i obratno. Marinci odlaze u krevet s puškom kao “jedinom pičkicom koju će dobiti“, recitiraju joj pjesme, marširaju naoružani držeći se rukama za genitalije...

Utoliko, jako su intrigantne scene s prostitutkama u Vijetnamu (“Me love you long time“/“Ja voljeti tebe dugo vremena“), a seksualna metafora dolazi do vrhunca kad se otkrije da je strijelac koji ih buši puškom iz okvira prozora zapravo žensko – mlada djevojka. Dualnost seksa i rata ekvivalentna je dvojakosti rata i mira. Joker na prsima nosi značku u obliku simbola mira, dok mu na šljemu piše “Born to kill“ (“Rođeni ubojica“). “Dualnost čovjeka, jungovska stvar“, objasni Joker nadređenima koji ga, ne razumijevajući o čemu priča, pitaju na čijoj je on strani. Freud i Jung bi voljeli “Full Metal Jacket“. Dugo vremena.

Schwarzenegger kao Animal Mother

Kubrick je htio Schwarzeneggera za ulogu Animal Mothera, no Arnie je već imao potpisane ugovore za “Predatora“ i “Trkača“ (oba 1987.), stoga je morao odbiti velikog redatelja. “Nažalost, nisam imao vremena za taj film“, izjavio je kasnije Schwarzenegger koji je dao obol ratu u Vijetnamu u McTiernanovom vijetnamski alegoričnom “Predatoru“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. svibanj 2022 21:18