StoryEditor

FERDINAND Nerazjareni bik

16. veljače 2018. - 23:06
Ferdinand8

“Mogu li biti šampion bez borbe?“ – “Ferdinand“ (2017.)

Bik Ferdinand iz priče Munroa Leafa “The Story Of Ferdinand“ već je pradavne 1938. godine zaživio na kinoplatnu u kratkometražnom animiranom filmu Walta Disneyja. Kratki crtić “Ferdinand The Bull“ na koncu je iduće godine osvojio Oscara, netom pred Drugi svjetski rat. Akademijini glasači nisu se bojali kontroverzi koje je izazvao Leafov predložak (Franco ga je zabranio u Španjolskoj, a Hitler spalio u Njemačkoj), naprotiv iskazali su jasan stav što o tome misle.

“The Story of Ferdinand“ se, naime, našao na listi knjiga za javno spaljivanje, ono koje je dočarao treći “Indiana Jones“. Hitler je mrzio Leafovu priču zato što je ideološki bila antiratna i antinacistička – umjesto da se bori (u areni), titularni bik je radije zalijevao i mirisao cvijeće, dakle promovirao pacifizam. Osamdeset godina kasnije, dugometražni crtić nastao prema dječjoj knjizi također je nominiran za Oscara. Realno, “Ferdinand“ će prilično teško potvrditi nominaciju u konkurenciji sa superiornijim Disney-Pixarovim animiranim filmom “Coco i velika tajna“ ili revolucionarnim europskim “Loving Vincent: Van Goghov misterij“, premda je nemjerljivo bolji od nepotrebno nominiranog “Malog šefa“.

Sada iza crtića ne stoji Disney (studio), već 20th Century Fox, odnosno njegov Blue Sky Animation, odgovoran za hit-serijale “Ledeno doba“ i “Rio“, te “Robote“, “Čuvare šume“ i “Snoopyja i Charlieja Browa“, koji još uvijek nije dobacio dalje od Oscar nominacije. Osvajanje Oscara je najčešće domena Disneyja, tj. Pixara - od 2001. godine naovamo zlatni kipić je samo četiri puta pripao nekoj drugoj produkcijskoj ili distributerskoj kompaniji, DreamWorksu (“Shrek“), japanskom Gibliju (“Avanture male Chihiro“), Warneru (“Ples malog pingvina“) i Paramountu (“Rango“).

No, velika je stvar da je “Ferdinand“ nominiran budući da je Akademija ponovno pokazala stav, ovaj put čak i “subverzivniji“, u vrijeme agresivne (američke) politike i prijetnji novim (nuklearnim) ratovima. Nerazjareni bik Ferdinand odašilje pacifističke poruke u tom smislu, ali i na mikro-razini, kontra nasilja nad djecom i vršnjačkog zlostavljanja (“bullying“), a o čemu prečesto čitamo u novinama i na ovim prostorima. Sva muška telad na farmi želi se tući. Svi osim Ferdinanda.

Dok oni sanjaju o borbi za slavu u areni s toreadorom i pripremaju se od malih nogu za boj ukrštajući rogove, on se brine o cvijeću i najviše voli karanfile. “Što ako to nije moj san“, Ferdinand pita tatu koji se neće vratiti iz arene. Sličan stav Ferdinand će imati i kad izraste u “enormnu“ životinju “predivne ogromnosti“, ali kako okolina u njemu vidi zvijer, bit će prisiljen na toreadorski ogled u areni, gdje će redatelj Carlos Saldanha (“Ice Age“, “Rio“) u samoj završnici obrnuti uloge toreadora i bika.

Snivanje vlastitih snova, pravo na individualnost i slobodu svake vrste (“Mogu li biti šampion bez borbe?“), ne sudi knjigu po koricama ni čovjeka/bika po izgledu (“nisi samo par rogova“)… tek su neke od suptilno provučenih poruka “Ferdinanda“. Vegetarijanska poruka možda je nešto nametljivija i teško da ćete nakon kina poći na hamburger ošamareni hororskom sugestijom odlaska poraženih ili nedovoljno razvijenih bikova u klaonicu (“ili si borac ili si meso“), kasnije posjećenu tijekom jedne akcijske scene, no uklapa se u angažiranost crtića animiranog u toplim, pretežno pastelnim bojama.

Žanrovski, pak, “Ferdinand“ spada u avanturu s elementima komedije (koza za smirenje, franken-bik, trio ježeva, plahi zeko, njemački lipicaneri) i melodrame (montaža prijateljstva bika i djevojčice koja ga tretira kao kućnog ljubimca) te osvaja nježnošću, dobrodušnošću i iskrenošću u razdoblju sveopćeg cinizma i unutar animiranog filma.
Ne iznenađuje podatak kako ga je dosad vidjelo gotovo stotinu tisuća gledatelja u hrvatskim kinima (99.180), a u svjetskima je zaradio 275 milijuna dolara.

Iako nije vrhunskih “pixarovskih“ dosega, “Ferdinand“ svejedno strši među prošlogodišnjim “mainstream“ crtićima (“Lego Batman“, “Lego Ninjago“, “Kako je Gru postao dobar“…). Možda zato Saldanha s bikom parafrazira poslovicu “slon u staklarni“ u jednoj od najzabavnijih scena filma. Ferdinand je prisiljen biti “tanak kao perce od tisuću kila“ kako bi se provukao s jedne strane dućana porculana na drugu, gdje se sakrio nakon nehotičnog izazivanja nereda i ponašanja poput razjarenog bika na cvjetnom festivalu (ubola ga pčela). Zamalo bi i uspio da mu bakica iz dućana nije izazvala podražaj na kihanje brišući prašinu s porculanskih tanjura. Nazdravlje, Ferdinande. Ole!

Cena, prava sitnica

U izvornoj verziji crtića glas biku Ferdinandu daje John Cena. Bivši “wrestler“ je, tragom Dwaynea Johnsona, započeo filmsku karijeru kao akcijaš (“Marina iznad zakona“, “12 rundi“) da bi se skrasio u komedijama (“Kaos u glavi“, “Tatica se vratio 1&2“) ironizirajući imidž snagatora, što radi i u “Ferdinandu“. Cenu ćemo uskoro gledati u još jednoj komediji (“Blockers“), a zatim u dvjema visokobudžetnim SF akcijama – “Bumblebee“ i “Duke Nukem“, od čega bi ga potonji. U planu mu je i akcijska “buddy cop“ komedija s komičarem Kumailom Nanjianijem (“Moja ljubavna priča“).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2021 10:18