Transrodna heroina Marina (fantastična Daniela Vega) leži na leđima naga u krevetu, savijenih nogu, sa zrcalom strateški postavljenim preko međunožja da ne vidimo jesu li njezine genitalije muške ili ženske. Izgledajući kao glumica Selma Blair, Marina gleda sebe u ogledalu. Ogledalo, tj. Marinina refleksija uzvraća pogled i gleda u nju iz perspektive njezina međunožja. Poetski i alegorijski kadar, među najnezaboravnijima ove godine, transcendira spol i reflektira čitav čileanski film “Fantastična žena“ Sebastiena Lelioa - Marininu bitku za (trans)rodnu, seksualnu neovisnost i identitet u svijetu kojemu je važno tko je točno ona i što joj je među nogama, iako ne bi trebalo biti.
Kamera Benjamina Echazarrete često hvata odraze pravih zrcala (koje prenose radnici na uli...