"Prosvjednici... jesu li naoružani", uslijedi pitanje prilikom obavijesti o gomili ljudi u dokumentarnom filmu "Fahrenheit 11/9". "Michael Moore je ovdje", stigne odgovor. Moore je, dakle, tretiran kao oružje u njegovom najnovijem dokumentarcu, nastavku hitoidnog Fahrenheita 9/11" iz 2004. godine. Podsjetilo nas je to na krilaticu "Smrtonosnog oružja" ("Glover nosi oružje. Gibson jest oružje."). Naravno, Moore nije akcijski "lethal weapon" junak s "berretom" u ruci poput Gibsona, upravo suprotno budući da se on osobno gnuša američke "ludosti za oružjem", ali njegovi dokumentarci se mogu svesti na akcijsko junačenje društveno-političke vrste.
Oni su Mooreovo mirotvorno oružje u borbi za ispravljanje "krivih Drina" američke unutarnje i vanjske politike. Na koncu, jedan od njih je i imao oružje u naslovu, premda iz drukčijih, satiričnih pobuda. Prvi veći hit ovog dokumentarista, ljevičara i aktivista "Ludi za oružjem" ili, izvorno, "Bowling For Columbine" (2002.). Kao i u akcijskim filmovima, u Mooreovim dokumentarcima vrijedi pravilo da su bolji što je bolji negativac. "Fahrenheit 9/11" je, uperen protiv Georgea Busha mlađeg, postao prvi pravi dokumentarni blockbuster u povijesti za zaradom od 119 milijuna dolara u američkim kinima, dvostruko većom od svjetske prethodna Mooreova hita "Bowling For Columbine".
Bio je takoreći rame uz rame s ljetnim kinohitovima poput "Oceanovih 12", "Troje" i "Van Helsinga", a gledaniji od, recimo, "Collaterala", "Aliena protiv Predatora" i "Avijatičara". U ostatku svijeta Mooreov film je ukupno zaradio preko 220 milijuna dolara. Takav silan uspjeh Moore nije požnjeo u narednim dokumentarcima u kojima se obračunavao s američkim zdravstvenim i bankarskim sustavom ("Bolesno" 2007., "Kapitalizam: Ljubavna priča" 2009.), te izuveo "one man army" najezdu na neameričke nacije od kojih bi Amerika mogla ponešto naučiti ("Gdje je sljedeća invazija", 2015.).
Svaki idući zarađivao bi manje od prethodnog: "Sicko" je ukupno digao 36 milijuna dolara, "Capitalism: A Love Story" 17, a "Where To Invade Next" niti četiri. Iako je kontra (ne)popularnog Donalda Trumpa, "Fahrenheit 11/9" nastavlja niz i njegov utržak od početka američke distribucije 21. rujna naovamo iznosi nekih šest milijuna u tamošnjim kinima. Skromno, no debelo više od 149 tisuća koliko je inkasirao Mooreov prvi napad na 45. američkog predsjednika "Michael Moore In Trumpland" (2016.).
Čini se da više malo tko mari za Moorea da bi otišao u kino na njegov film, premda ga američka (desničarska) javnost, očito, još uvijek smatra ubojitim dokumentarističkim oružjem. No, "Fahrenheit 11/9" govori upravo o toj američkoj pasivnosti koja posljedično dopušta zlu da se razvije, odnosno negativcima da kolo vode. "Jebote, kako se ovo dogodilo", sočno opsuje Moore u filmu u kontekstu Trumpove pobjede na izborima za predsjednika 9. studenoga 2016. (odatle naslov), ali između redaka i u vezi gorespomenutog da će se na kraju pitati "Zašto spasiti ovakvu Ameriku? Čemu?", dvojeći da Amerika koju on želi spasiti možda "nije nikad postojala".
Nije samo Trump kriv za to što je Amerika (posredno i svijet) ovakva kakva jest. Kriv je (američki) koruptivni sustav prepun kvarnih ljudi koji su podastrli crveni tepih za čovjeka poput njega koji vodi do Bijele kuće i cirkuskog "celebrity" predsjednikovanja. Svi su znali tko je Trump i kakav bi mogao biti kao predsjednik, što Moore pokazuje prikazom njega iz pred-predsjedničke faze, uključujući zajednički nastup s Roseanne Barr kad je shvatio da je ovaj gledao njegov dokumentarni film "Roger i ja", ali i pogriješio u tvrdnji da "nikad neće snimiti dokumentarac o meni".
Znali su, no nije ih bilo briga da to spriječe. Odnosno, nisu slušali slavne ljevičare poput Georgea Clooneyja koji u filmu, u snimci s canneske presice trilera "Money Monster", optimistički tvrdi "nećemo imati predsjednika Trumpa". "Amerika je ljevičarski nastrojena nacija, republikanci su pobijedili samo jednom u 30 godina", govori Moore. To je istina, ali desničari (republikanci) su, kao i drugdje u svijetu, puno glasniji i agresivniji, a ni demokrati (u Americi) nisu puno bolji.
Na Mooreovom nišanu našao se i Barack Obama kojem je u našem intervjuu u Veneciji 2009., povodom "Kapitalizma", poželio da bude "Roosevelt 21. stoljeća". "Najgore što je Obama napravio bilo je da poploča put za Trumpa", kaže Moore. Rekao je to u središnjem, veoma dojmljivom dijelu nefokusirana filma, svojevrsnog dokumentarca unutar dokumentarca, kad se žarište s Trumpa seli na grad Flint i tamošnju krizu u vezi "svjesnog trovanja" građana, odraslih i djece, nepitkom vodom.
Glavni i odgovorni krivac za to je michiganski republikanski guverner i "trumpovski" političar Rick Snyder. "Teroristi tek trebaju smisliti način da otruju cijeli američki grad", ljut je Moore koji se u tom dijelu filma vraća korijenima protestnog dokumentarca iz prvijenca "Roger&Me". Filmaš naziva slučaj Flint "etničkim čišćenjem u slow motionu", budući da većinu grada, najsiromašnijeg u Americi, čini afroamerička populacija (poveznica s rasistom Trumpom). U svom karakterističnom "showmanovskom" stilu, Moore uzima lisičine i, kao, kreće uhititi Snydera. Kad u tome ne uspije dolazi s cisternom flintovske vode ispred guvernerove kućerine i radi "mooreovski" podvig ("stunt") polijevajući njegovo dvorište.
Gdje je tu Obama? Nakon što je tadašnji američki predsjednik napokon došao u posjet Flintu, bio je slavljen kao spasitelj, no jedva da je okusio flintovsku vodu iz čaše kad je, kao, htio dokazati da je pitka, što Moore ponavlja u usporenu kadru. A njegov fijasko glede ophođenja s Flintom potvrđuje se prizorima vojne vježbe u režiji Pentagona, kad je američki grad bio meta američkih projektila (!) i podsjećao na bliskoistočno vojevanje. Trump je prošao gore od Obame, ipak je film najviše fokusiran na čovjeka koji želi "načiniti Ameriku opet velikom".
Dokumentarac kronicira predsjedničku utrku 2016. od izborne noći, kad je Hillary Clinton bila favorit i mnogi su je već predstavljali kao buduću predsjednicu Amerike, poput Jay Z-ja, nakon čega blockbusterski nabrijanom montažom ide natrag i naprijed. Prikazuje njegov perverzan odnos sa kćerkom Ivankom, raznorazne cirkusantske vulgarnosti, mizoginiju i korijene despotskog kompleksa i rasističke retorike koja će rezultirati otvorenim poticanjem nasilja protiv obojenih. Tu se Moore humoristički ističe da nitko ne snosi veću odgovornost od pjevačice Gwen Stefani za to što se Trump osokolio na predsjedničku utrku jer je - "dozvolite da objasnim" - dobila više novaca za sudjelovanje u reality showu "Voice" od njega u "Apprenticeu".
"Jebeš Gwen i NBC, postat ću kralj svijeta", veli Moore kao Trump. Bila je to "pretpremijera stvarnosti koju ćemo nastanjivati". Tijekom "premijere" Moore se ne libi raditi paralelu između današnje Amerike i nacističke Njemačke, tj. uspoređivati Trumpa s Hitlerom ("radi isto što i fašisti i diktatori"), pa i subverzivno preklapati (audio)snimke njemačkog diktatora s onima američkog predsjednika, čemu prethodi kombinacija vatre u Reichstagu i 9/11. Reklo bi se da je Trump prošao čak i gore od Busha u "Fahrenheitu 9/11" na koji ovaj nastavak stilski i tematski dosta podsjeća. Zapravo, "Fahrenheit 11/9" je na određeni način "Michael Moore best of", premda nije njegov najbolji dokumentarac, ali je svakako bitan i urgentan u (o)poruci Amerikancima i svijetu.
Unutar njega imamo nadogradnju "Roger i ja" (Flint) toliko da bi se film mogao zvati "Donald&Me", "Fahrenheita 9/11" (rat protiv terora, Trump umjesto Busha) i "Ludih za oružjem" s obzirom da se Moore opet otiče oružanih pokolja u školama, konkretno onog u Parklandu/Florida. Možda Moore nije iznjedrio blockbuster, no "Fahrenheit 11/9" je franšizan film iz "mooreovskog" svemira poput Marvelovih spektakala i kulminacija njegova opusa po mjeri "Osvetnika 3". Između njega i Trumpa započeo je "rat beskonačnosti". Ako Moore i ne pobijedi, barem je ispalio metak zvan "Fahrenheit 11/9".
Najbolje od Michaela Moorea
1. 'Ludi za oružjem' 2. 'Roger i ja' 3. Fahrenheit 9/11' 4. 'Bolesno' 5. 'Fahrenheit 11/9'