EVEREST Preživljavanje od kojeg se smrzavaju i gledatelji

Film: EVEREST; avanturistička drama; SAD/Velika Britanija/Island, 2015.
Režija: Baltasar Kormakur
Uloge: Jason Clarke, Josh Brolin
Distribucija: Blitz
Ocjena: ****

Planinarski filmovi toliko su rijetki da jedva na prste jedne ruke možemo nabrojati ostvarenja tog tipa, recimo, “K2“, “Cliffhangera“, “Vertikalnu granicu“, dokumentarac “Dodirnuti vrh“... Filmašima je veliki produkcijski/logistički izazov snimati na planinama i zato takvih naslova kronično nedostaje na kinorepertoaru. U protivnom, vjerojatno ne bi prošlo gotovo 20 godina od fatalne ekspedicije na najviši svjetski vrh Everest kako bi se ova preselila na veliki ekran. A tko zna bi li danas gledali “Everest“ da islandski redatelj s hollywoodskom adresom Baltasar Kormakur (“Krijumčari“, “2 igrača“) nije tragediji iz 1996. pristupio kao filmu o golom preživljavanju u nemilim uvjetima, što je zadnjih godina u modi (“Gravitacija“, “Sve je izgubljeno“).

Nakon “survivala“ u crnim bespućima dubokog svemira i na plavom oceanu nalik svemirskim prostranstvima, sada smo ostavljeni na bijelom vrhuncu Himalaje. “Everest je drukčija zvijer“, objašnjeno nam je u spektaklu koji želi biti drukčiji od “Gravity“ i “All Is Lost“ (oba 2013.) na način da je postavljen kao čišći film katastrofe. Ta zvijer će pokazati oštre zube ekspediciji koju predvodi Novozelanđanin Rob Hall (Jason Clarke) i poručiti kako je bolje da ju se ne pokušava ukrotiti u smislu komercijalizacije Everesta kao turističke atrakcije.
“U nadmetanju ljudi i ove planine, zadnja riječ uvijek pripada planini“, obznanjena je jasno i glasno uzaludna borba čovjeka protiv majke prirode. Pa ipak, ljudi kao što su poštar Doug Hansen (John Hawkes) i američki kauboj Beck Weathers (Josh Brolin) žele da ih Hall odvede gore, na sami vrh. Zašto? Isto pitanje u filmu postavlja i novinar Jon Krakauer (Michael Kelly) koji je, uzgred, kobni uspon na Everest sažeo u knjigu “Into Thin Air“. “Zašto se penjete na Everest“, zaskače on Hallovu ekipu. Kolektivni odgovor glasi “Zato što je tamo“. “Tamo“ će oni “vidjeti ljepotu koju nitko ne vidi“ i, ako prežive, “do kraja života biti ljudi koji su se popeli na Everest“, unatoč patnji. Patnje će, dakako, biti.

Film kao klasični “disaster movie“ počinje izdavati upozorenja takoreći od uvoda i prikaza kako izgleda “pokoji gubitak nožnog prsta“ jednog od članova Hallove ekipe, pa sve prema posljednjoj trećini kad vidimo da sigurnosni konopci pri vrhu nisu postavljeni i nedostaju boce s kisikom. “Tijela će nam doslovce umirati gore, pitanje je možemo li vas vratiti dok se to događa“, opominje Hall. Penjanje “gore“ je prikazano postepeno. Tijela penjača moraju se aklimatizirati na uvjete prije konačnog uspona, jer čovjeku nije suđeno da funkcionira na “letnoj visini boeinga 747“.
Kad likovi počnu iskašljavati krv i dahtati u nedostatku kisika, znamo na što je Hall mislio, a o kolikom se usponu radi svjedoče oznake - od samostana na 3750 metara, preko četvrtog logora na 7951, do “balkona“ na 8400. Život i smrt se možda uglavnom svode na kisik i manjak istog, ali likove štipa ekstremna zima, na njih vrebaju odroni, široke provalije i ledopadi sa šiljcima “veličine nebodera“ u scenama stvorenima da zakuhaju mučninu u stomaku i izazovu vrtoglavicu. Oluju koja će kumovati tragediji da i ne spominjemo. Crni oblaci nailaze kroz dolinu i penju se prema Everestu jer “planina sama stvara vremenske prilike“.

U tom trenutku na rubu kadra se poetski, kao u “Oluji svih oluja“ (2000.), ukažu zrake sunca i taman kad se ponadamo da možda ima spasa, majka priroda se tvrdoglavo odbije smilovati čovjeku. Oluja počne udarati planinare i dio njih mlati do smrti. Zadnja riječ pripada planini. Ljudima će se smrzavati šake i stopala, a film postaje avanturistički triler visoke napetosti (naglasak na “visoke“) stresan za gledanje i ostavlja bez daha oslikavajući neki drugi svijet, istovremeno tako blizak i tako dalek običnom čovjeku.


Razlika je izvrsno dočarana naglim rezovima iz toplog i mirnog novozelandskog doma Hallove trudne supruge Jen (Keira Knightley) u epicentar planine s nezemaljskom scenografijom. “Praktički kao da je na Mjesecu“, kaže Jen za nesretnog supruga i u pravu je. Svijet “Everesta“ izgleda kao da nije s ovog planeta. Intenzivno preživljavanje u filmu postavljeno je na kozmičkoj pozornici “Gravitacije“ i “Sve je izgubljeno“. Čovjek se još jednom na velikom ekranu doima malim poput udaljene zvjezdice u svemiru, kapljice mora u oceanu ili u ovom slučaju pahuljice snijega na planini svih planina.

Zvijezda i zvjezdice Osim navedenih imena, u jako dobroj glumačkoj ekipi se nalaze još i znane face kao što su Jake Gyllenhaal (Scott Fisher), Sam Worthington (Guy Cotter) i Emily Watson (Helen Wilton), ali i glumci u usponu poput Elizabeth Debicki (Caroline Mackenzie) koju smo ljetos gledali u “Šifri U.N.C.L.E.“. No, svi su oni zvjezdice filma. Prava je zvijezda sam Everest. Mlikota se s Božićem penje na Himalaju Ekskluzivnoj projekciji “Everesta“ u zagrebačkom multipleksu “Cinestar Arena“ prisustvovali su glumac Vedran Mlikota i čuveni alpinist Stipe Božić koji se na himalajski vrh penjao iste godine kao i akteri filma te ih je tom prigodom sve dobro upoznao. Mlikota i Božić iskoristili su projekciju “Everesta“ da najave dvadesetodnevni put na Himalaju na koji kreću tijekom listopada. Mlikoti će to biti prvo iskustvo takve vrste za što se podvgrnuo višemjesečnim visinskim pripremama pod Božićevim budnim okom (vožnja bicikle, penjanje na Biokovo), a ne planira poći do Everesta, nego na uspeti nekih 5000-6000 metara visine.