Turbulentnom meditacijom o ljudskom tijelu, plesu i majčinstvu opisana je "Ema", novi film najvećeg čileanskog redatelja današnjice Pabla Larraina ("Tony Manero", "Klub", "Ne", "Jackie", "Neruda") koji je na ZFF stigao sa festivala u Veneciji gdje je osvojio nagradu UNIMED.
To je prilično precizan opis nešto drukčijeg Larrainova ostvarenja. Larrain se u prethodnim filmovima "metatekstualne" naravi i karakterne dekonstrukcije više zanimao za mentalna stanja likova, stvarnih povijesnih ličnosti (čileanski pjesnik, prva dama Amerike). Sada ga interesira i tjelesno(st).
Zato je u centru priče elastična plesačica/performerica piromanskih i sociopatskih sklonosti (energična Mariana Di Girolamo). Ona, Ema, tuguje zbog posvojenog sina, gotovo kao i Jackie Onassis nakon atentata na s...