Probudio je Olivier Assayas unutarnjeg Woodyja Allena u sebi u filmu "Dvostruki životi", jednoj od većih atrakcija minulog ZFF-a. Nismo znali da je Assayas ("Demonski ljubavnik", "Oblaci Sils Marije", "Stilistica") kadar biti "woodyallenovski" nastrojen, ali izgleda da jest. A ako je neki određeni Woodyjev film Assayasu bio posebno inspirativan, to je, čini se, podcijenjena novomilenijska "Melinda i Melinda".
"Doubles vies" je premrežen likovima (pariških) intelektualaca, pisaca, izdavača, njihovih supruga i ljubavica, koji prolaze egzistencijalne ili emotivne krize na rubu metafikcije i verbaliziraju gotovo sve što im se mota po glavi. Radišni francuski filmaš znao je često biti egzistencijalistički raspoložen, ako već ne humorističan, ali egzistencijalizam bi upakirao u raspoloženje i ugođaj filmova, rijetko ga verbalizirao i riječima secirao muško-ženske odnose.
Ovo je jedan od najbrbljavijih filmova proteklih godina kakav se doista nije očekivao od Assayasa, pa makar njegova filmografija imala konverzacijski "Summer Hours". Realno, Assayas nije imao puno posla oko same režije u užem smislu. Takoreći je dovoljno bilo da ustroji glumce kad dođu na set s naučenim tekstom i voljnim momentom za improvizaciju, odnosno da upali kameru i nenametljivo vodi glumačku (među)igru, povlačeći ih za jezik da često kažu i nešto njemu jako osobno, pa i autobiografski.
U tom kontekstu, Assayas se može "pročitati" kao lik poznatog pisca Leonarda (Vincent Macaigne) koji koristi stvarne ljude u fikciji, što postupno počinje smetati direktoru njegove izdavačke kuće Alainu (Guillaume Canet). Leonardov posljednji roman izazvao je kontroverzu zbog skandaloznih autobiografskih elemenata, među ostalim i što opisuje svoj seksualni život s ljubavnicama. Posljednji Assayasov film neće izazvati takvu kontroverzu jer nije prva ni jedina komična drama koja se vrti oko seksa u vidu seksualno aktivnih, nevjernih likova.
No, mogao bi izazvatu debatu među intelektualcima kakve u filmu vode Alain i Leonard, sa suprugama, glumicom Selenom i političarkom Valerie (Juliette Binoche, Nora Hamzawi) te ostalim likovima u pauzi od "sapuničastih", "tko-koga-vara-i-s-kime" podzapleta. U filmu likovi vode diskusiju o izdavaštvu u 21. stoljeću i mogućoj tektonskoj promjeni književne industrije zahvaljujući navikama (mlađih) čitatelja koji više čitaju blog nego knjige, tj. preferiraju internet i piksele u odnosu na papir i stranice.
Iako u filmu jedan lik kaže kako je, kad pišeš ili izdaješ knjige, neizbježno da nisi u skladu s vremenom u kojem živiš, uhu ugodna, ponekad i žustra rasprava s dosta peckavih žalaca jako je vremenski podesna "sad i ovdje", u razdoblju kad fizički, analogni mediji gube bitku od digitalnih (e-knjige, audioknjige) i na taj način se "udaljujemo od umjetnosti i umjetnika". Izdavaštvo se nalazi na prekretnici, ali Alain dvoji da li prijeći na digitalni format, kako predlaže njegova ljubavnica i nova digitalna konzultantica firme Laurie (Christa Theret).
Razmišljanja likova su veoma interesantna, od toga da nove generacije odrastaju uz računala, čitaju na tabletima i pametnim telefonima (ako uopće čitaju), do toga da je senzacionalizam i na Twitteru, da su "tweetovi" moderni haiku, a SMS poruke moderni oblik pisanja, jer na internetu svi pišu (nerijetko "mudrosti koje nisu mudre") i svi su, dakako, kritičari.
Stvar biva još zanimljivija ako se debata knjige protiv e-knjiga, novinske kritike kontra blogova, prave biblioteke protiv Google Booksa itd. u potpunosti metatekstualno preseli s književnog diskursa na kinematografiju koja prolazi kroz sličnu fazu (kino, "streaming", "download", gledanje filmova na tabletima...). Likovi se tek parcijalno dotiču filmova, ali između redaka se dade naslutiti da Assayas cilja na to. Mlada Laurie nije nikad čula za Bergmana, kamoli njegov film "Zimsko svjetlo" koji navodi Alain.
A Selena (inače zvijezda TV serije gdje igra policajku, pardon stručnjakinju za krizne situacije i daje otkaz nakon par sezona) žučno govori da umjetnost nije prava ako možeš u džepu sa sobom ponijeti kolekciju knjiga i lako "skinuti" s neta "Brze i žestoke". Intrigantno je i da se ponavljajući štos tiče filma "Ratovi zvijezda: Sila se budi" u Leonardovoj knjizi zamijenjenog "Bijelom vrpcom" koja je "više šik" od "Star Warsa". Kako je Leonard na projekciji doživio "fellatio", može li se promjena filma u fikciji pročitati i kao Assayasov subverzivni komentar da je art isti "k..." kao blockbuster?
Juliette i Binoche
Juliette Binoche je glumila u Hanekeovom "Skrivenom", ali to nije kraj za Assayasa, metafilmski raspoloženog kao u "Oblacima Sils Marije". U jednoj sceni likovi ispred Selene, koju igra Binoche, kažu da su "pitali Juliette Binoche za audioknjigu", u smislu da je ona čita.