StoryEditor

DRUGA ŠANSA Očajnički tražeći Susanne

Piše PSD.
28. ožujka 2015. - 09:54
Film: EN CHANCE TIL; trilerska drama; Danska, 2014. 
Režija: Susanne Bier
Uloge: Nikolaj Coster-Waldau, Ulrich Thomsen
Distribucija: Discovery
Ocjena: *** 1/2

“Nije pošteno da mi izgubimo dijete, a oni da unište svoje.“ – “Druga šansa“ (2014.)

Paljenje lampiona za grobove i zadah tuge na staklu automobila ne slute na dobro. No, upravo su to prve slike drame “Druga šansa“ obavijene iznimno tmurnim, hladnoplavim ugođajem. Oscarom nagrađena danska filmašica Susanne Bier (“U boljem svijetu“) želi se pošto-poto opet pronaći u intenzivno depresivnim dramama (“Braća“, “Nakon vjenčanja“) poslije izleta 2012. u laganiju romantičnu komediju “Sve što želiš je ljubav“ s Pierceom Brosnanom. Ponovno otežala ruka redateljice osjeća se u svakom kadru filma “En chance til“, slično kao u nedavnoj “Sereni“.

Drama snimljena prije “Druge šanse“ gotovo se istodobno našla u kinodistribuciji s njezinim friškim uratkom. Nažalost, ne ide to u prilog danskoj režiserki iz barem dva razloga. “Serena“ u glavnim ulogama ima glumački par Jennifer Lawrence-Bradley Cooper čijem zvjezdanom sjaju Nikolaj Coster-Waldau iz “A Second Chance“ baš i ne može parirati kako bi ukrao naslovnice tiskovina i skrenuo pažnju na film, koliko god bio popularan na račun nastupa u hit-seriji “Game Of Thrones“.
Isto tako, publika i kritika nije bila posebno sklona “Sereni“ da se “nova Susanne Bier“ čekala s nestrpljenjem, premda je riječ o još jednom interesantnom ostvarenju “bierovski“ opipljivih sirovih emocija. Nikolaj Coster-Waldau je danski policajac Andreas kojeg izvorno srećemo kako s partnerom Simonom (Ulrich Thomsen; “Proslava“) intervenira na dojavu i provaljuje u stan bivšeg zatvorenika, “opakog gada“ Tristana (Nikolaj Lie Kaas; “Žena u kavezu“) i njegove djevojke Sanne (May Andersen). Tamo, u njihovu kupatilu, Andreas pronalazi nemoćnu bebu prekrivenu vlastitim izmetom.

Očinski osjećaji se u njemu bude i on smjesta očisti dijete, nakon čega neuspješno pokušava nadređene nagovoriti da se zanemarena beba oduzme neodgovornim roditeljima i pruži joj se potrebna skrb. Nemila epizoda okidač je da Andreas bude što bolji otac sinčiću starom otprilike poput Tristanova i Sanneina kad se vrati kući emotivno krhkoj supruzi Anni (Maria Bonnevie), iako je podizanje djeteta “teže nego što su očekivali“. Naslućujemo da je teškoća modernog roditeljstva/majčinstva centralna tema filma, još prije nego što Anna izusti “Nije mi suđeno da budem mama“.
Odnosno, pitanje tko zaslužuje odgajati dijete i je li dobrog roditelja automatski podrazumijeva Annin raskošan dom pokraj jezera, efektno kontrastiran džankerskom “white trash“ gnijezdu Sanne koja je možda “loša majka“, ali “ne bi naudila sinu“. I eto scenaristički prikladne provokacije iz pera Bieričina kućnog pisca Andersa Thomasa Jensena - Andreasov i Annin sin iznenada umire, stoga policajac donosi hitru odluku izazvan ženinom prijetnjom da će se ubiti ako pozove Hitnu pomoć i odnese dijete. Andreas uzima Tristanova i Sanneina sina, a na njegovu mjestu ostavlja beživotno tijelo svoje bebe.

Sanne je sumnjičava, no Tristan ne opaža razliku i odlučuje se riješiti leša. Prethodni prizor, kad Andreas prekriva lice svog djeteta izmetom tuđeg kako nadrogirani roditelji ne bi prepoznali zamjenu, mogao bi zgromiti i najčvršćeg gledatelja. To je samo prvi u nizu (preko)brojnih šokova, pa i “twistova“ - Bier radi postupno otkliznuće u triler na rubu (ne)uvjerljivosti koji ljulja solidne temelje filma, ali ih ne ruši zahvaljujući njezinu postizanju dramskog “suspensea“.


Dojmljivi ekstremni krupni planovi titrajuće suze ispod oka sve rastrojenijeg centralnog lika, napose poslije ključnog otkrića obdukcije, nadoknađuju svako ponavljanje “činjenice“ da “bebe izgledaju drukčije kad su mrtve“ ili Andreasovo dublje uvaljivanje u slučaj otmice/potrage za nestalim (njegovim) djetetom neovisno o potencijalnom izlaganju svog “savršenog zločina“. Zapravo, za Andreasa to nije zločin. “Zločin je dopustiti Tristanu da upropasti dijete“, uvjeren je on, a takvog je mišljenja isprve i Bier, da bi na kraju okrenula ploču. Uz sve mane, “A Second Chance“ nije zavrijedio biti u “Sereninoj“ sjeni. Moralno provokativna priča najzaslužnija je da se filmu pruži šansa, pa neka njezino odveć “bierovski“ moralističko razriješenje (i)zazivalo “In A Better World“.

MARKO NJEGIĆ

Model pred kamerom

Ulrich Thomsen i Nikolaj Lie Kaas glumili su u “Braći“ (2004.) Susanne Bier. S druge strane, May Andersen (r. 1982.) je danski model, a Susanne Bier ju je angažirala bez audicije, osjetivši da je prava za ulogu Sanne. Bier je pokazala da ima dobar njuh.

item - id = 268310
related id = 0 -> 1146862
related id = 1 -> 1146559
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2021 04:18