StoryEditor

DOLEMITE IS MY NAME Povratak kralja komedije

Piše Marko Njegić
25. listopada 2019. - 00:38
Dolemite4

Prije nego što osvanu na matičnoj "streaming" platformi, visokoprofilirani Netflixovi filmovi sve češće dobivaju dvotjednu ili čak trotjednu kinodistribuciju u odabranim svjetskim kinima među koje se zasad još ne ubrajaju hrvatska. Najnovija Netflixova atrakcija "Dolemite Is My Name" je ogledni primjer te prakse: filmu je odobrena limitirana kinodistribucija od 4. (ili 11.) do 25. listopada.

U tom intervalu "Dolemite" je zaigrao i u londonskom "Prince Charles Cinema", kamo ga je gorepotpisani i uhvatio, radije birajući opciju gledanja filma u kinu, na velikom ekranu, kao i uvijek. Ova kinopraksa omogućava Netflixu da može zaraditi više novaca i ispoštovati regule američke Akademije, tj. uključiti se u utrku za Oscara.

"Dolemite" nije prošlogodišnja "Roma" ili potencijal nadolazećeg "Irca", ali mogao bi lako dobiti nominaciju za Oscara u kategoriji glavne muške uloge Eddieja Murphyja. Eddie je već jednom bio nominiran za Oscara ("Komadi iz snova").

Vjerojatno bi ga i dobio da nije odbio članove Akademije s groznom komedijom "Norbit", puštenom u kina netom pred dodjelu Oscara. Bio je to drugi novomilenijski pokušaj "comebacka" jednog od komercijalno najisplativijih komičara u povijesti filma, nakon vokalne uloge u "Shreku".

Međutim, Murphy je, u pauzi od nastavaka "Shreka", nastavio snimati mahom osrednje-slabašne komedijice koje su krahirale u kinima ("Nemogući Dave", "Sve je moguće", "Tisuću riječi"...) i uspio ubosti samo jednu solidnu, gdje je bio dio ansambla ("Velika krađa nebodera").

Takva je bila Murhyjeva bilanca i prije nominacije za "Dreamgirls" – krupni promašaji ("Pustolovine Plutona Nasha") plus (ne)gledljive akcijske/fantazijske/obiteljske komedije mahom "PG" predikata koji je uškopio njegovu "prljavu" verbalnu komiku ("Luckasti profesor 2", "Doktor Dolittle 2", "Tata u akciji", "Showtime", "Ja, špijun", "Začarana kuća").

Možda se situacija promijeni nakon Eddiejevog trećeg i najvećeg "comebacka" s "Dolemiteom", njegovim najboljim filmom nakon 20 godina starog hita "Bowfinger: Kralj komedije". "You're comeback king", netko u filmu osokoli Murphyjevog lika. On je stvarna ličnost i kultna figura iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća - Rudy Ray Moore.

Afroamerički "stand up" komičar, glumac, glazbenik i "kum rapa" je nastupima bez dlake na jeziku utabao put za buduće "crne" komičare, od Richarda Pryora do samog Murphyja i Chrisa Rocka (gledamo ga nakratko u filmu), ali i "rappere" poput Snoop Dogga, a proslavio se "trade mark" likom Dolemitea.

Kako je Eddieju legla uloga Moorea u kojem se prepoznao i koliko uživa u tome što glumi u eksplicitnom filmu "R" predikata, vidi se odmah na početku "Dolemitea". Nismo brojali, ali u prvih pet minuta je više puta upotrijebio riječ "motherfucker(s)", godinama kasnije prisvojenu od Samuela L. Jacksona.

Dok se trudi uvjeriti radijskog DJ-a (Snoop Dogg) da pusti nešto njegovo zastarjelo, Moore ga podsjeća na reakcije publike. "Kad bi svirao ovu pjesmu 'motherfuckers' bi pali u nesvijest. Morao sam obavijestiti Hitnu da bude pripravna", sočan je Moore. "Ja samo puštam hitove", veli DJ i pokušava ga uvjeriti da je njegovo vrijeme prošlo.

"Drži se standardnog repertoara", savjetuje Mooreu i šef lokala u kojem nastupa. Vjerojatno su tako sugerirali i Murphyju, međutim on je s "Dolemiteom" odlučio promijeniti "repertoar", kao i Moore. Ovaj je iskoristio vicaste priče lokalnog beskućnika (Ron Cephas Jones) o "najopakijem majkojepcu koji je ikad živio", Dolemiteu.

Ispoliravši beskućnikove viceve do razine reperske "street smart" umjetnosti s društvenim "black power" kontekstom, pretvorio je Dolemitea u heroja afroameričke zajednice, najprije kroz scensku komediju, potom preko komičarskih ploča snimljenih "uživo" i, konačno, putem trapavog, ali simpatičnog "blaxploitation" filma "Dolemite" D'Urvillea Martina i njegova nastavka "The Human Tornado".

"B" i "C" akcići (u filmu spomenutih) Freda Williamsona i Jima Browna bili su mila majka za "Dolemitea", o "Shaftu" i "Foxy Brown" da i ne govorimo. Zato redatelj Craig Brewer ("Hustle/Flow", "Black Snake Moan") pristupa liku i njegovu djelu kao da snima "crnački" odgovor na "Eda Wooda" ili "Majstora lošeg filma".

Konačno, scenaristi Brewerova "Dolemitea" Larry Karaszewski i Scott Alexander napisali su "Eda Wooda", što se vidi i po galeriji šarolikih likova iz ekipe Mooreova filma, počevši od akcijaša Wesleyja Snipesa koji zaslužuje "comeback" i sjajno spaja nadmenost i rezignaciju u "against type" ulozi D'Urvillea Martina, jedinog "profesionalaca" u društvu amatera, premda je imao nebitnu epizodicu u "Rosemarynoj bebi".

Moore je ideju za film dobio gledajući u kinu Wilderovu komediju "The Front Page" s Walterom Matthauom i Jackom Lemmonom koja njemu i njegovoj škvadri nije bila smješna. Uz to, nije imala gole sise i kung fu obračune, stvari kakve "ljudi poput nas žele gledati", a što je Moore ubacio u "Dolemitea".

"Obavezno kung fu i karate, može i egzorcizam", zamišlja Moore film o čijem snimanju nema pojma. Egzorcizam na koncu - srećom - nije stao u "Dolemitea", ali zato jesu karate i dojke. "Znaš li karate", pitaju Moorea koji nije ni glumac, kamoli majstor borilačkih vještina, samo komičar. "Ne, ali brzo učim", snađe se on i napravi slične poteze kakve je Murphy radio u "Kolu sreće".

Njegova, odnosno Dolemiteova demonstracija karatea u prvoj akcijskoj sceni je nešto najurnebesnije ove godine. Nerijetko apsurdističke rekreacije scena iz pravog "Dolemitea" i sam proces snimanja filma podižu istodobno smiješan i sućutan spomenik filmskim (re)kreativcima poput Moorea, usput podsjećajući ne samo na "Eda Wooda" i "Disaster Artista", nego i "Bowfingera". Nomen est omen. Kralj komedije se (napokon) vratio.

Potencijalni hitovi u pripremi

Eddie ide dalje: upravo sa Snipesom snima "Princ otkriva Ameriku 2", a u planu mu je i nastavak "Blizanaca", kao i "Policajac s Beverly Hillsa IV".

#CINEMARK

Izdvojeno

25. lipanj 2020 01:40