Otkrivanje poruka poslanih signalima od strane izvanzemaljaca s 234 zvijezde uzbudilo je svijet koncem listopada. Vijest je navela na novi zaključak mogućnosti postojanja inteligentnog života izvan Zemlje i poslužila kao idealna najava za kinodistribuciju znanstvenofantastičnog "Dolaska". U još jednom remek-djelu ("Sicario") ponajboljeg redatelja današnjice Denisa Villeneuvea ("Naša majka", "Zatočene", "Neprijatelj"), SF nasljedniku Nolanova "Interstellara" i ozbiljnom kandidatu za titulu filma godine, izvanzemaljci nenadano dolaze na Zemlju s 12 svemirskih brodova. Notifikacije na mobitelima obavještavaju o invaziji učenike na nastavi profesorice Louise Banks (opet fenomenalna Amy Adams), no.1 lingvistice na planetu.
Objekti visoki 500 metara s izgledom divovskog oblutka/obeliska parkirani su na nasumičnih osam svjetskih lokacija, a profesoricu je pozvala američka vlada da s fizičarem Ianom Donnellyjem (vrlo dobri Jeremy Renner) otkrije jesu li gosti iz galaksije došli u miru ili imaju osvajačke nakane. "Ako je ovo miroljubivi kontakt, zašto su došli s 12 brodova?" prvo je na popisu pitanja uz klasična "što žele, odakle su"... Još proganjana osobnom tragedijom naznačenom u opipljivo dirljivoj uvodnoj montaži s audiovizualnom poetikom Terrencea Malicka, smrti kćerke od zloćudne bolesti, Louise ipak pristaje na interakciju s alienima uživo, jer jezik je kao temelj civilizacije prvo oružje koje bi se trebalo izvlačiti u sličnim slučajevima, premda dakako vojska ima protokole za ovakve scenarije kakve je ispisao Hollywood.
U dominantno eksplozivnim "alien invasion" filmovima poput "Dana nezavisnosti" najčešće se prije ili kasnije poteže vatreno oružje s obje strane, Zemlja biva sravnjena sa zemljom, a nebo prekriveno duelima mlažnjaka i letjelica. Inteligentni "Arrival" nije ni izbliza takav i razočarat ćete se očekujete li novi "Independence Day", ali ne i ako volite onu rijetku skupinu suptilnijih, intimnijih i čovječnijih "bliskih susreta treće vrste" koji uključuju srce i(li) mozak publike, kao što su "Close Encounters Of The Third Kind" Stevena Spielberga, Cameronov "The Abyss" i "Contact" Roberta Zemeckisa.
SF-ova o invaziji izvanzemaljaca na Zemlju vidjeli smo, dakle, mnoštvo, no "Dolazak" je možda i najposebniji u transcendiranju i dramatizaciji žanra s obveznim filmskim osjećajem divljenja na razmeđu zemaljskog i nezemaljskog, prezentiranim u sceni približavanja jednom od brodova usidrenom u maglovitoj dolini u spektakularnom kružnom "one take" kadru. Villeneuveu je humana emocija bitnija od alienske akcije, odnosno percepcija ljudskog iskustva prilikom prvog kontakta s izvanzemaljcima. Heroina poput Sandre Bullock u "Gravitaciji", Amy Adams je gledateljski surogat i film je fokusiraniji na Louise i njezino ovozemaljsko lice nego na onozemaljska stvorenja.
Doživljaj Louiseina ulaska u izvanzemaljsku "školjku" koja levitira nekoliko metara iznad zemlje je i naš. A Villeneuve se potrudio da to bude interni doživljaj pun eksternih meta(filmskih) simbola, od citiranja Kubrickove "Odiseje u svemiru" nadalje. Ljudi u narančastim skafanderima prolaze predkomoru i bestežinski crni hodnik s bijelim svjetlom na kraju tunela, dok ne dođu u zamračenu pravokutnu prostoriju nalik kinodvorani s velikim ekranom u vidu staklena zida. Iza njega se pojavljuju crni alieni, iskoračujući iz sivkaste magle prema publici. Podsjećajući na hibrid goleme lignje i kita, sedmonošci ili heptapodi, kako ih nazivaju Louise i Ian, komuniciraju vizualno – kružnim simbolima boje tinte ili sudbinskih taloga kave koje iz udova ispuste po staklu/ekranu, nadmašujući dosadašnje pozdrave od pet nota ("Bliski susret treće vrste") i tri riječi "Klatu barada nikto" ("Dan kad se zemlja zaustavila").
Izvanzemaljci "govore" o čovječanstvu, prirodi vremena, (bes)konačnosti i stvarnosti izvan našeg poimanja, nakon čega Louise, razapeta između žaljenja i sjećanja u odiseji unutar vlastita svemira, počinje sagledavati vrijeme poput aliena, vjerovati u "početke i krajeve". Njihov odnos izvrsno je ovjekovječen u vremenu i prostoru prizorom dlana i pipka priljubljenih sa svake strane stakla/kinoplatna. Louise i izvanzemaljci razumiju značenje čovjeka i potrebe za komunikacijom, no dvojbeno je hoće li to razumjeti i šefovi država (Kina, Rusija, SAD) s mobiliziranim vojskama koji ne dijele "politiku otvorenosti" prema interstelarnim došljacima. Čovjek bi čovjeku trebao biti alien iz Villeneuveova filma. Alienski simbol za čovjeka u "Dolasku" ima malu viticu na kraju zatvorenog kruga. Gotovo čitav emotivno i filozofski nadahnuti "Arrival" leži u tome. Toj maloj vitici na vremenskoj crtici egzistencije cijelog čovječanstva i nas samih. Između početaka i krajeva/dolazaka i odlazaka predodređenih u zvijezdama.
Pravi čovjek za 'Istrebljivača 2'
“Arrival“ je nakon “Sicarija“ drugi uzastopni film Denisa Villeneuvea sa snažnom heroinom izmještenom izvan svoje sigurne zone. A ako je dosad uopće bilo dvojbe je li Villeneuve pravi čovjek za nastavak “Istrebljivača“, “Dolazak“ bi trebao navesti filmofile da križaju dane do 6. listopada 2017. kad “Blade Runner 2049“ kreće u kina.