StoryEditor

DOKTOR STRANGE Operacija uspjela, doktor preživio

8. studenog 2016. - 19:02
Dr.Strange7

“Zahvat je eksperimentalan i skup, ali moguć“, obavještavaju doktora Stephena Strangea (Benedict Cumberbatch) nakon što je doživio prometnu nesreću s posljedicom teškog oštećenja živaca. “Trebam samo moguće“, na to će Strange. Slična dijaloška partija zasigurno se odigrala u studiju Marvel prilikom planova za filmovanje nešto drukčijeg “superhero“ stripa “Doctor Strange“. Savjetnici Marvelova predsjednika Kevina Feigea zasigurno su spominjali “eksperimentalan i skup, ali ipak moguć zahvat“. A Feige amenovao projekt uz riječi kako “treba samo moguće“. Za oživjeti astralne, zrcalne i ine dimenzije “Dr. Strangea“ iz stripa i prenijeti ih na veliki ekran treba sva sila više ili manje eksperimentalnih projekcija vizualnih efekata garnirana visokim budžetom.

Pa ipak, zahvaljujući nizu komercijalno uspješnih blockbustera od 2008. navamo, sa središnjicom u “Osvetnicima“, Marvel si sve to može priuštiti i nemoguće još jednom pretvoriti u moguće. “Doctor Strange“ u režiji Scotta Derricksona nije, ipak, prvi Marvelov “eksperiment“ - ta titula pripada adaptaciji nesvakidašnjeg “Ant Mana“ (2015.), ali ovo je dosad najeksperimentalniji i najneobičniji projekt tog studija. Unutar žanra superjunačkog filma, niste svaki dan podvrgnuti manipulacijama prostora i vremena, ne zaranjate na dah u psihodelično-fantazmagorični beskrajni “multiverzum“, niti gledate borbu “astralnih“ tijela superheroja i supernegativca (fizički nevjerojatni akcijaš Scott Adkins). Psihodeliji i fantazmagoriji nema premca u sceni kad Strangeov duh napusti tijelo i nađe se na rubu kaleidoskopskog svemirskog horizonta vlastitog uma, biva usisan u svoje oko, narastu mu male ručice i tome slično.

U superjunačkim spektaklima prevladava tjelesno, koliko god se oni u posebnim učincima oslanjali na računalno. Međutim, “Doktor Strange“ prisvaja nadnaravno, bacanje čini, čaroliju koja oblikuje (ne)stvarno. Ili, kako bi to rekao netko u filmu, Avengersi štite svijet od fizičke opasnosti, a Dr. Strange od mistične. Upravo radi različitosti predloška, Marvel kroz nastupnu Strangeovu pustolovinu provlači uhodanu “marvelovsku“ formulu barem u uspostavljanju “origin“ priče lika s dovoljnom dozom humora, ako ne i njegova “multiverznog“ svemira, proračunato povezanog s ostalim filmovima, od ukazanja nebodera Osvetnika na newyorškom horizontu do susreta s Thorom, kako slučajno ne bismo zaboravili da je dobri doktor dio veće franšizne slagalice, konkretno nadolazećeg dvodijelna spektakla “Avengers: Infinity War“.

“Tko si ti u ovom beskrajnom multiverzumu“, doktora pita vrhovna čarobnica Drevna (Tilda Swinton), ženski Morpheus i Yoda ovog filma. Strange je imućni, razmetljivi i bahati neurokirurg koji se u ophođenju ljudima ponaša poput Tonya Starka prije nego što je ovaj postao Iron Man, ali svejedno demonstrira osobnost superheroja spašavanjem pacijenata, što postavlja temelje za mantru o “velikim moćima i velikoj odgovornosti“. Prometna nesreća će ga prizemljiti, a u kratkom prikazu njezinih posljedica (fiksatori za ruke) Derrickson je na trenutak probudio horor-redatelja u sebi (“Egzorcizam Emily Rose“, “Zla kob“). Mjesta za stravu nema u Marvelovim filmovima, no došlo je vrijeme za maštovite vizualne pokuse kojima studio nije bio pretjerano sklon, a posebice ne Derrickson u remakeu “Dana kad se Zemlja zaustavila“.

Uz izuzetak “Ant-Mana“, Marvelovi projekti su dosad stilski izgledali kao jedan produženi film. “Doktor Strange“ u tom smislu predstavlja novi “početak“ studija. Početak je u navodnicima jer mislimo na “Inception“ Christophera Nolana. Bez “Početka“ ne bi bilo “Dr. Strangea“. Jednom kad Strange počne uzvisivati um, mislima formirati stvarnost, ovladavati moćima, preusmjeravati ih iz duha u tijelo i natrag, te postane spreman za višedimenzionalni prostorno-vremenski ogled sa superzlikovcem Kaeciliusom (Mads Mikkelsen), bivšim učenikom Drevne, svjedočimo nekima od najkreativnijih prizora u novijim blockbusterima. Inspiraciju film crpi u Nolanovu snolikom izokretanju stvari iz pravog oblika i kaleidoskopskoj vizualizaciji tzv. subatomskog prostora “Ant Mana“, gdje je koncept prostora i vremena nestajao dok je Čovjek-mrav zamalo ostao vječno smanjen, ali Derrickson pritom podiže sve na višu razinu.

“Dr. Strange“ je “Inception“ i “Ant Man“ na LSD-ju kakav se čvakao uz Pink Floyd i The Doorse. Floydi se nalaze na soundtracku (“Interstellar Overdrive“), a Doorsi otvaraju “Vrata percepcije“ Aldousa Huxleyja, knjigu koju u jednoj sceni zadubljeno čita kreator stripa Stan Lee u busu, ne opažajući kršenje zakona fizike na ulici. Čarobnjaci pobijaju gravitaciju, preslaguju prostor i materiju, na način da se gradovi i zgrade presavijaju i uobličavaju, automobili prelijevaju niz kolnike vozeći vertikalno itd. Derrickson u tim scenama oblikuje novu arhitekturu superheroja i poništava staru u “Dr. Strange ili kako sam naučio ne brinuti i zavolio (anti)bombastičnost“ finalu. Zarobljen u trenutku svijeta bez vremena, poput Billa Murrayja u “Beskrajnom danu“ i Toma Cruisea u “Na rubu budućnosti“, dr. Strange radi najveći Marvelov zahvat dosad - mijenja temporalni pravac i razvlači jedan moment unedogled da popravi srušene javne površine. Operacija uspjela, doktor preživio.

Strange Days

U mnogočemu nov i svjež, s naglaskom na akcijske scene (beskonačna petlja, “freez frame“), “Doktor Strange“ ipak pati od mana koje “krase“ mnoge Marvelove filmove, počev od karakterizacije i(li) motivacije negativ(a)ca, do profilacije sporednih likova. Mads Mikkelsen izvlači maksimum iz lika, no teško da će ući u zlikovačko anale, jednako kao i računalno animirani Dormannu, “razarač svijeta iz mračne dimenzije“. Slabo je prošao i Chiwetel Ejiofor kao baron Mordo, napose Rachel McAdams u ulozi Strangeove nekadašnje i (izvjesno je, ponovne) ljubavnice Christine Palmer. Jednako tako, humorni pasaži variraju od dobrih (“šifra za wi-fi, nismo divljaci“) do forsiranih u smislu da Strange bude “cool“ i izazove “ironmanovski“ učinak, no fore s levitacijskim plaštom su recimo, jako zabavne. Sve se to može popraviti u budućem Strangeovu pojavljivanju do kojeg će doći. “Ne vidim tvoju budućnost nego samo mogućnosti“, Drevna veli Strangeu. Osim gostovanja u trećem “Thoru“ i “Osvetnicima“, mogućnosti se odnose na “solo“ nastavak “Doktora Strangea“. Doktor će se vratiti. Pred nama su Strange Days.

item - id = 449324
related id = 0 -> 1146862
related id = 1 -> 1146559
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2021 22:12