Distributer Discovery je pogodio s tajmingom puštanja belgijske drame "Djevojka" u hrvatska kina. "Girl" je netom nominiran(a) za Zlatni globus u kategoriji filma izvan engleskog govornog područja, a dodjela nagrada Europske filmske akademije 2018. je pred nama. Dugometražni igrani prvijenac Lukasa Dhonta, nadahnut istinitom pričom, ima tri nominacije za EU Oscara, i to u kategoriji najboljeg filma, glumca Victora Polstera i otkrića godine.
EFA istovremeno prati korake američke Akademije ("The Danish Girl") i mogla bi filmu utabati put do nominacije za "pravog" Oscara. Ne znam hoće li "Djevojka" dogurati do američkih Oscara ili ne, ali osobno je, uz "Dogmana", ponajbolji film među konkurentima za glavnu nagradu na europskima ("Sretni Lazarro", "Granica"), svakako iznad precijenjenog "Hladnog rata".
"Cold War" je programiran da pomete dodjelu, no nije isključeno da "Girl" iznenadi iz prikrajka barem u jednoj od dvije važne nominacije, recimo za glumu. Šestaestogodišnji debitant (!) Polster nastupa u senzitivnoj, dirljivoj izvedbi transrodne balerine Lare, djevojke koja je rođena kao dječak, ali se polako sprema (hormonska terapija s ciljem da oponaša ženski pubertet) za operaciju promjene spola kad napuni 18 godina, uz nadgledanje psihijatra (Valentijn Dhaenens) i liječnice (Katelijne Damen).
"Sve što možemo učiniti jest to potvrditi i podržavati", govore liječnici Lari kad kaže da je djevojka. "Hrabra si, primjer drugima", podržava je otac Mathias (Arieh Worthalter), jedan od najsuportivnijih očeva na filmu u posljednje vrijeme, tik iza mr. Perlmana (Michael Stuhlbarg) iz "Skrivene ljubavi". "Ne želim biti primjer, želim biti djevojka", kaže Lara želeći biti od cijeloga svijeta prepoznata kao djevojka, kako se i osjeća. I jest.
Mnogi je, zanimljivo, takvom i prihvaćaju ili su indiferentni (školske kolegice nemaju problem s time da se Lara presvlači u ženskoj svlačionici), rijetki zlobni i "bullyjevski" nastrojeni, poput nekih djevojaka koji od nje traže da se pred njima razgoliti do kraja i pokaže penis jer je ona njih vidjela gole. Polster se razgolitio tjelesno i mentalno, odigravši ulogu na nevidljivoj granici dvaju spolova i rodova, možda i impresivnije od glumačke zvijezde i oskarovca Eddieja Redmaynea u "Dankinji".
U Lari se, zaslugom Polstera, spolovi i rodovi prelamaju i morfiraju iz jednog u drugi, od scene do scene. Mladić se postupno transformira u djevojku ravno ispred naših očiju i njegovoj transformaciji vjerujemo bespogovorno koliko djeluje autentično. Spolna i rodna tranzicija je glumački izvedena bez možebitne oskarovske računice. Smeta, stoga, što je redatelj Dhont na kraju filma proračunato posegnuo za festivalskom kalkulacijom u vidu šoka i nasilja iz domene tjelesnog horora, odnosno - za transrodnu zajednicu - moralno dvojbena pretvaranja Lare u žrtvu.
"Djevojci" je tim postupkom, odudarajućim od unutarnje logike filma i svega što je prethodno uslijedilo, oduzeo je bar pola zvjezdice, ako ne i cijelu jednu, u zvjezdariju ovog kritičara. Ipak, do tog Dhontovog naglog reza, presječenog škarama, koji Laru nagoni da postane transrodna, autodestruktivna "crna labudica" Natalie Portman iz filma "Black Swan", "Girl" je izvrsna festivalska drama s nizom krasnih, magičnih scena (luna park, bazen).
Dhont tijekom filma razumno koketira s šokovima, prikazom Larina nagog tijela s kojeg bolno, do vidljive iritacije kože skida ljepljive trake nakon što je njima, za potrebe baleta, podvukla penis između nogu. Mučna tjelesnost je površinska reprezentacija onoga što napaćena protagonistica osjeća iznutra. Balet na prestižnoj plesnoj akademiji je, zapravo, idealna arena za to, sa zalijepljenim, krvavim nožnim prstima.
Delikatna Lara, k tome, prolazi kroz razoblje adolescencije koje je samo po sebi bolno i fragilno. Preslik Larinog unutarnjeg života, uma i duše, režijski je ekspresivan dok se ona pokušava osjećati ugodno u vlastitom tijelu, nositi se bogomdanom muškosti i procvjetalom ženskosti koju mora staviti na čekanje. Prava baletna koreografija transrodnih emocija.
Mrtva trka između Fontea i Polstera
Gledajući na konto njihovih dosadašnjih nagrada, u kategoriji glumca na EU Oscarima mogla bi se voditi mrtva utrka između Polstera i Marcella Fontea ("Dogman"). Obojica su, zanimljivo, slavila proljetos u Cannesu - mladi glumac unutar programa "Izvjestan pogled", Fonte u glavnoj konkurenciji. Svaka čast izvrsnom Fonteu, ali ako se nas pita mladost zaslužuje prednost.