"Sviđa mi se to. Chucky. Ja sam Chucky." - "Dječja igra" (2019.)
Pobio je Chucky gotovo sve likove iz animirane "Priče o igračkama" na plakatima nove "Dječje igre". Rasparao je kauboja Woodyja. Ispekao feder-igračku jazavčara. Napucao Buzza. Zabio nož u glavu Krumpirku... Chucky je time htio prestraviti konkurentski "Toy Story 4" koji se ljetos otvarao u kinima istog vikenda kao "Child's Play", ali otišao je i korak dalje.
Na jednom plakatu je dekapitirao i Annabelle koja je preuzela "lutkarski" primat u novom mileniju. Napravio je sve to da pokaže tko je gazda među lutkama u oglednom primjeru brutalno subverzivnog i inspiriranog marketinga. Međutim, remake (ili "reboot") kultnog horor serijala poteklog iz osamdesetih nije tako inspiriran u cijelosti.
Sijevne tu i tamo neka dobra idejica, ali nedovoljno da novi Chucky potakne kultnu sljedbu kao stari. Izvorna "Dječja igra" nastala je 1988. iz mašte scenarista Dona Mancinija i redatelja Toma Hollanda ("Fright Night"). Tada je rođen Chucky kao jedna od posljednjih ikona takozvanog slasher horora i stvoren serijal od još šest nastavaka snimljenih između 1990. i 2017. godine.
Lutka koja govori ("Hi, I'm Chucky, wanna play?") i ubija kuhinjskim nožem kao Michael Myers iz "Halloweena"? Prodano! Privlačnost tog i takvog Chuckyja je zimzelena za svakog kome su lutke pomalo "creepy". Premisa tipa "zamislite da vas i vaše dijete zaskoči naizgled nevina lutka s nožem u rukama" danas u eri Woodyja i "Toy Story" crtića može biti aktualna kao 1988. te donijeti još novaca na račun prepoznatljiva horor-brenda.
Stoga, ne čudi da je i Chuckyju došlo vrijeme za novi film nakon Myersa, Leatherfacea, Freddyja Krugera, Jasona Voorheesa. Posljednjih godina je popularno anulirati neke prethodne filmove iz serijala ("Noć vještica", "Terminator: Mračna sudbina"), ali nova "Dječja igra" se pravi da stare uopće ne postoje. Dakle, ni orginal ni serijal kao takav.
Time novi Chucky "brutovski" zabija nož u Mancinijeva leđa. "Zar i ti, sine Chucky", zajecao je sigurno Mancini. No, opet, ovaj Chucky ionako više nije "onaj" Chucky. Više sliči računalno animiranoj Aliti ("Anđeo borbe") s buljavim "manga" očima plave boje koje postaju crvene kad se naljuti.
I doista, u ovoj iteraciji Chucky jest većinski kompjuterski animiran i oživljen pomoću CGI efekata umjesto animatronike, na taj način i manje strašan, otprilike kao i Terminator. Kad bolje promislimo, novi "Child's Play" je inspiriran serijalom "Terminator".
Originalno je Chucky bio "voodoo" priča o ubojitom lutku s dušom serijskog ubojice, prebačenog u njegovo tijelo. Sada Chuckyja (još jedna odlična vokalna Marka Hamilla, idealne zamjene za Brada Dourifa) pokreće umjetna inteligencija. On je tehnološki napredna "robotska" lutka serije "Buddi" kojoj je nezadovoljni radnik u vijetnamskoj tvornici uklonio sve sigurnosne protokole.
Takav tehnofobični "apdejt" naizgled ima smisla za moderno doba, ali odmiče se od "old school" poetike prethodnika u smjeru tzv. roboapokalipse. "Ovako počinje svaki robokaliptični scenarij", samosvjesno primijeti prijateljica glavnog lika, pred-tinejdžera Andyja (Gabriel Bateman), kojemu je majka (Aubrey Plaza) darovala lutku kao rani rođendanski poklon.
Djelić samosvijesti i autoironije, kao zaštitnog znaka kasnijih nastavaka "Dječje igre", opstoji i u novom filmu koji sprijateljavanje Andyja i Chuckyja prikazuje kroz "pixarovsku" montažu. Tako je već u pripremi nastavak "Buddi" lutke – "Buddi 2", valjda kao što se vjerojatno priprema i nastavak ovog filma.
S obzirom na to, a i činjenicu da se "Child's Play" naveliko pokušava okoristiti franšiznim osuvremenjivanjem Chuckyja, redatelj Lars Klevberg ("Polaroid") i scenarist Tyler Burton Smith pomalo licemjerno postavljaju film kao načelno zgodnu kritiku potrošačkog društva u stilu ono što kupuješ će te ubiti, ali i današnjeg kompjuteriziranog svijeta.
U jednoj sceni klinke zadubljene u mobitel sa slušalicama na ušima neće opaziti da Chucky ubija njihova oca. A Chucky je kadar konektirati se na sve računalno kontrolirane uređaje i sve što ima "wi-fi" signal, od mobitela i televizije, do automobila i dronova.
Onesposobit će zračne jastuke i pojaseve nekoj nesretnici kako bi stradala u sudaru, usmjeriti dronove u kupce u jednom dućanu da ih proparaju elisama... Krvoliptanje je "trade-mark" serijala, a "Child's Play" pomiče Chuckyjeve granice scenom kad jednu klinku poprska krv njegove žrtve koja eruptira poput gejzira.
Nasilni segment filma je također načelno intrigantan, ali nanovo u sprezi s izvornikom, tj. likom i nedjelom Chuckyja. Friški lutak preuzima ime Chucky čisto zato što mu se "sviđa", a nije "zao" odmah u startu, nego tek treba postati hororska (za)datost. To će postati gledajući svijet oko sebe i krivo shvaćajući Andyjeve želje.
Kad Andy napravi sendvič i zabije nož o dasku za rezanje kruha, Chucky će oponašati njegov pokret rukom. U jednoj "meta" sceni, pak, Andy i njegovi prijatelji gledaju "Teksaški masakr motornom pilom 2" Tobea Hoopera i smiju se na prolijevanje krvi i iznutrica. Nakon toga Chucky uzima nož u ruke i vraća se misleći da će zabaviti Andyja rekreacijom nasilja, a nešto kasnije će i imitirati samog Leatherfacea te otići u smjeru novomilenijskog "torture porna".
Opet dvosjekli mač, da ne kažemo nož. Logičnije bi bilo da su Andy i ekipa gledali "Halloween" budući da je Chuckyjev "weapon of choice" identičan Myersovu. Film je pun takvih unutarnjih proturječnosti koje pokazuje da autori nisu bili načisto što žele postići. "Dječja igra" je gotova prije nego što je počela.
Han Solo, Luke Skywalker i Joker u Chuckyju
Andy isprve naziva Chuckyja – Han Solo. Zgodan štos s obzirom da mu je glas dao Luke Skywalker, odnosno Mark Hamill. Zvijezda "Ratova zvijezda" jedan je od najboljih glumaca za posuđivanje glasova, osobito sjajan kao Joker u DC-jevim crtićima.