Film: THE BOY IN STRIPED PIJAMAS; drama
Režija: Mark Herman
Uloge: David Thewlis, Vera Farmiga
Distribucija: Continental
Ocjena: **** i 1/2
Holokaust je, kao jedna od najvećih tragedija recentne povijesti čovječanstva, često prisutan u kinematografiji. Sjetimo se naslova kao što su “Do viđenja, djeco!“, “Schindlerova lista“, “Život je lijep“, “Pijanist“... Samo su prošle godine snimljena tri filma na tu temu - “Prkos“, “Žena kojoj sam čitao“ i “Dječak u prugastoj pidžami“.
Potonji, ekranizacija romana Johna Boynea, najimpresivniji je u tome nizu. Redatelj Mark Herman uspio je, na jedan nenametljiv, anitimanipulativan način, “prodati“ logore smrti generaciji Hogwartsa i Međuzemlja na način da je snimio poučan, premda srceparajući, obiteljski film ispričan na klasični način, staromodan u najboljem smislu te riječi, čiju radnju gledamo iz vizure osmogodišnjeg njemačkog dječaka Bruna.
Nakon što njegov otac, nacistički oficir, dobije prekomandu i postane upravitelj koncentracijskog logora, Bruno je prisiljen napustiti društvo i poći s obitelji na selo. Dok mu starija sestra poput spužve upija Hitlerovu ideologiju, Bruno postaje kronično osamljen i ne shvaća što se oko njega događa.
Oca smatra “dobrim čovjekom koji pomaže ljudima“, za koncentracijski logor misli da je farma, a Židovi su mu “čudaci obučeni u prugaste pidžame“, iako se dječje radoznalo naglas pita kako neki liječnik može (s)pasti na to da njegovoj obitelji guli krumpire, kakav je to smrad što dopire kroz otvore velikih dimnjaka i zašto bodljikava žica okružuje “igralište“ njegova novog prijatelja Schmuela.
Prikaz holokausta kroz dječakovu još neformiranu prizmu daje na bajkovitosti cjeline. Pače, rat se nameće tek u povremenim činovima nasilja pojedinih njemačkih vojnika što utjelovljuju brutalnu nacističku mašinu jer film je dobrim dijelom okupan snolikim ljetnim suncem što obasjava univerzalna sjećanja na djetinjstvo.
No, kako su autentične, jezovite boje povijesti ipak tu (Herman ne trivijalizira Drugi svjetski rat kao Quentin Tarantino u “Nemilosrdnim gadovima“), prijeteći se oblaci s vremenom sakupljaju. Kad bajka na kraju nepovratno postane stvarnost, iz njih će poteći crna kiša koju isprati ne mogu ni sve suze ovoga svijeta.