Slušatelj nekadašnje emisije Tonča Bibića "zaskočio" je neočekivanim pitanjem autora ovih redaka prilikom gostovanja u eteru Radio Splita prije nekih desetak godina. "Kako se zvao glumac koji je u 'Crnoj kiši' glumio japanskog policajca", pitao je filmofil s druge strane "žice". Dobio je odgovor "kao iz topa": Ken Takakura.
Je li slušatelj htio "testirati" znanje kritičara i možda ga uhvatiti nespremnim ili ne, treba mu uputiti pohvalu što je izabrao upit vezan baš za taj film. Naime, kad se priča o filmovima Ridleyja Scotta, akcijski triler "Black Rain" (1989.) redovito biva zapostavljen.
Svatko će na spomen ovog redatelja automatski reći "Alien", "Istrebljivač", "Thelma i Louise", "Gladijator"... Prije će doći na red i novomilenijski Scottovi filmovi poput "Hannibala", "Pada crnog jastreba", "Kraljevstva nebeskog", "Američkog gangstera", "Marsovca"...
Moguće da je podcijenjena "Crna kiša" pala kao kolateralna žrtva vječito omalovaženog žanra. Mnogi Scottovi filmovi su puni akcije, ali "Black Rain" je jedini akcijski triler u njegovoj filmografiji.
To je i rijetki Ridleyjev film koji se, osobito u uvodnih 15-ak minuta, doima kao da bi mogao biti djelo njegovog mlađeg akcijskog brata Tonyja Scotta u kombinaciji s producentom Jerryjem Bruckheimerom (producirao samo "Black Hawk Down" Scotta seniora).
Ridley otvara "Crnu kišu" u sunčevim zalaskom okupanom u koloritu osamdesetih, nešto kao "Top Gun", samo s jurnjavom motociklima koja će imati eho u završnici. Osamdesete su snažno utisnute u tekstu, slici i zvuku filma. Policajac Nick Conklin (Michael Douglas) klasični je "mačo" murjak osamdesetih.
Detektiv s "pohvalama u guzici". Razveden. Sklon nasilju. Prezire "kravataše". Igra po vlastitim pravilima. Pravi junak. "Lud, jebote". Nakon što Japanac Sato (Yusaku Matsuda) pred očima njega i njegova partnera Charlieja Vincenta (Andy Garcia) ubije dvojicu starijih "yakuza" u newyorškom restoranu, Conklin će krenuti u potjeru za njim koja će ga odvesti do mesnice i tučnjave među zamrznutim plećkama.
To nije jedina "klasik" akcijska lokacija osamdesetih. Kad Conklin i Vincent stignu u Japan, Osaku, kako bi izručili Sata tamošnoj vlasti, jedan "set-piece" je ambijentiran i u čeličanu/lijevaonicu. Scottov "Black Rain" je stvoren za (kino)maraton s "Red Heat".
To je još jedan "buddy" i "fish out of water" akcić s "jameshornerovskim" glazbenim partiturama Hansa Zimmera i osvetom za smrt partera koja je pogonsko gorivo murjaka na stranom tlu, ovdje sparenog s časnim lokalnim policajcem Masahirom Matsumotom (Takakura), karakternom inverzijom Conklina koji se mašio za prljavi novac.
"Ovo nije New York, ovdje imamo pravila", Matsamuto upozorava Conklina koji je samo stranac ("gaijin") i promatrač. Preko Conklina film prelama kulturu Istoka i Zapada, pa i kritiku SAD-a prema Japanu. "Glazba i filmovi su jedino što vrijedi iz Amerike", tvrdi Matsumoto.
Jedan vremešni "yakuza" otkrit će naslov filma i ispričati američkom policajcu o radioaktivnoj crnoj kiši koja je padala s neba nakon nuklearnog bombardiranja Hirošime i Nagasakija. "Zacrnili ste kišu", podsjeti Japanac, ali i nastavi s prigovorima.
"Vi ste stvorili Satoa i druge njemu nalik. Utjerali ste nam vaše vrednote u grlo", govori Matsumoto arhetipskom američkom akcijskom policajcu. No, već time da tog i takvog policajca glumi Douglas, koji je napravio predah između uloga tumačenja seksualno ugroženih muškaraca ("Kobna privlačnost", "Sirove strasti"), "Crna kiša" se razlikuje od "Crvenog usijanja" i ostalih akcijskih trilera osamdesetih.
Definitivnu distinktivnost pruža Scottova savršena supersinematična stilizacija i uglačanost kadrova u oku kamere Jana De Bonta. Sve to čini "Black Rain" bliskijim "neo(n)-noir" SF-u "Blade Runnera" s Rickom Deckardom i Royom Battyjem kao budućom inačicom Conklina i Sata.
Svaki akcijski heroj osamdesetih i šire volio bi biti snimljen poput Douglasa u sceni kad Conklin s pištoljem u ruci trči ispred metalik kamiona. "Crna kiša" je heavy metalik. Ulickana metalik nijansa dominira filmom sjajne sivo-plave površine.
Kadrovi mračnih aleja i zadimljenih ulica prošaranih neonskim reklamama što pucaju snopove svjetlosti s korporativnih nebodera stvaraju jedinstvenu atmosferu japanskog velegrada.
Čovjek je u toj neonskoj džungli malen i neznatan, izgubljen u prijevodu samotnosti, što potpiruje scenografski egzistencijalizam Conklinova lova na ubojicu nalik Deckardovu dok je lovio replikante obasjan neonom i razmatrao je li baš toliko drukčiji od lovine.
Među neboderima nema korporacije "Tyrell", ali neki eksterijeri kao da su stvarnosno preslikani iz "Istrebljivača", čak i interijeri klubova i policijskih postaja. Osaka 1989. izgleda kao futuristički L.A. 2019. ili vremenski nešto bliži Tokio "Izgubljenih u prijevodu" (2003.).
Plima neona je poplavila Osaku koja je prije 30 godina djelovala kao da jest i nije s ovoga svijeta, tj. da bi tek "bladerunnerovske" 2019. to mogla biti. "Black Rain" je akcijski film za jučer, danas i sutra.
Policajac s Osaka Hillsa
Da poveznica između dvaju Scottova bude veća, zaplet "Crne kiše" izvorno je bio planiran za "Policajca s Beverly Hillsa II" kojeg je režirao Tony. Za ulogu Conklina su, prije Douglasa, figurirali Schwarzenegger, Stallone, Willis, Gibson, Russell, Costner, Bridges... pa i "bladerunnerovci" Ford i Hauer. Douglas je uskočio u ulogu svjež nakon Oscara za "Wall Street". Paul Verhoeven je razmatrao režirati film, ali je radije odabrao "Total Recall", no s Douglasom je na koncu snimio "Basic Instinct". P.S. "Black Rain" se prikazuje na Cinemaxu 2. i 19. studenoga.